Aba, Abacı, Abdal, Abdest, Abes

Pripremio: Filip Seferi

ABA – riječ preuzeta iz arapskog jezika koja u turskome, ali i hrvatskome kao imenica označuje 1) domaće grubo sukno od valjane vune ili 2) gornji dio muške odjeće (bez ovratnika) satkan od takva sukna. U turskom u obliku pridjeva označuje i 3) svaki predmet sačinjen od toga sukna, 4) koristi se i za tradicionalne ogrtače turskih pastira, a u prošlosti je označavala i 5) ogrtač što su ga nosili derviši.

POSLOVICE

Aba altında er yatar.
dosl. Ispod abe leži muškarac. -> Odijelo ne čini čovjeka.
Pravi se karakter i vrijednost osobe ne daju razaznati iz njena odijevanja, tj. vanjštine.

Aba vakti yaba, yaba vakti aba.
dosl. u vrijeme abe vile, u vrijeme vila aba.
Stvarima se opskrbiti valja prije nego ti zatrebaju, tako ćeš ih platiti manje.

Abanın kadri yağmurda bilinir.
dosl. vrijednost abe poznaje se na kiši. -> Na muci se poznaju junaci.
Pravu ćemo vrijednost neke stvari spoznati tek onda kada nam zaista zatreba.

FRAZEMI
aba gibiza tkaninu, poput abe,  grubo i debelo,
(bir yere) abayı sermek –  negdje se dugo zadržati, zasjesti
abayı yakmak razg., dosl. zapaliti abu, tj. zacopati se, zatreskati se, zatelebati se (zaljubiti se u koga preko mjere)

ABACI – abadžija, onaj koji izrađuje odjeću od abe, ili tgovac koji takvu odjeću prodaje, pojavljuje se u sljedećoj frazi:

abaci kebeci (ara yerde) sen neci?
dosl . – tj. što se to tebe tiče?, što ti imaš s tim?, zašto se petljaš u to?, zašto vodiš tuđu brigu?

ADBAL – riječ koja označava lutajućeg derviša ili slabo obrazovanu osobu, prosjak, skitnica

POSLOVICE

Abdal ata binince bey oldum sanır, şalgam aşa girince yağ oldum sanır.
dosl. Kad prosjak uzjaše konja umisli da je beg, kad se repa nađe u jelu umisli da je maslac. -> Našla se vila u čem nije bila, Našao pa zašao
Čovjek koji se bez svojih zasluga stekne u boljim okolnostima nego ih zaslužuje, pa se njima krene hvaliti.

Abdal düğünden, çocuk oyundan usanmaz.
dosl. Prosjaku svadbi, a djeci igre nikad dosta.
Nikomu ne može dosaditi ono u čemu uživa.

Abdal tekkede, hacı Mekke’de bulunur.
dosl. Derviša ćeš naći u tekiji, hadžiju u Meki.
svatko si nađe mjesto i posao koje će mu odgovarati

Abdala ‘kar yağıyor’ demişler, ‘titremeye hazırım (durmuşum)’ demiş.
dosl. „Pada snijeg“, rekoše siromahu, „spreman sam se tresti“, reče im. -> Ravnodušnost je najbolji način u brigama
čovjek koji je pomiren sa svojom sudbinom i ne želi ju mijenjati

Abdala malum olur.
dosl. Prosjak (pred)osjeti
koristi se za osobu koja predvidi da će se nešto dogoditi

Abdalın dostluğu köy görününceye kadar.
dosl. Prosjakovo prijateljstvo traje dok se ne pojavi selo.
Čovjek će prema drugomu biti dobar onoliko dugo koliko od njega može imati koristi

Abdalın karnı doyunca gözü pabucundadır (yolda olur).
dosl. Čim je u skitnice želudac pun, pogled mu je na cipelama (otisnuo se na put).,
isto kao i prethodno

Ağaçtan maşa, abdaldan paşa olmaz.
dosl. Niti se od drveta može napraviti maša, niti od prosjaka paša.
Važne se zadaće ne mogu dati svakome , tj. za njih neki ljudi nikad neće biti sposobni. (Maša je reg. lopatica s dugim drškom za vađenje žara i luga iz peći)

ABDEST – riječ je to koja u turskome jeziku može označavati 1) obvezno obredno pranje koje muslimani izvršavaju pred molitvu i 2) nuždu, tj. potrebu za vršenjem nužde

FRAZEMI

abdest almakdosl. uzeti abdest – obaviti obredno pranje prije molitve
abdest bozmak –  obaviti nuždu, isprazniti crijeva
abdesti gelmek – najednom osjetiti potrebu za nuždom u trenutku kad to nije poželjno
abdesti kaçmak – koristi se kad osoba pokvari adbest, pa ga je potrebno ponovo uzeti
abdestinden şüphesi olmamak–  biti potpuno uvjeren u što
abdestinde namazında olmak – biti vjernik
abdestsiz yere basmamak – doslovno slijediti i poštovati vjerska pravila
(birinin) abdestini vermek – dati/reći mu ono što ga ide; ukoriti koga
(birinin) adını ağzına abdestle almak – s poštovanjem, lijepo govoriti u sjećanju na nekoga
çapanoğlunun adbest suyu gibi – koristi se za razvodnjena, bezukusna i ružna pića
imamın abdest suyu gibi –korišti se za pića koja se posluže mlaka iako bi trebala biti bilo vruća ili hladna

ABES – iječ koja kao pridjev ili prilog označava nešto što je 1) bespotrebno ili uzaludno, a kao imenica 2) besmislicu, budalaštinu ili ludoriju.

FRAZEMI

abesle iştigal etmek – baviti se besmislicama, tj. prodavati zjake
(bir şeyi) abes bulmak – naći nešto besmislenim, uzaludnim
(söz) abes kaçmak – riječ koja nepotrebno pobjegne, tj. izlanuti; reći nešto neprikladno

Odgovori