Novosti

Posljednja dva dana protekla su u putu: nakon posjeta shopping centru, uputili smo se prema bugarskome gradu Plovdivu u kojemu smo noćili. Sljedeće smo jutro rano krenuli na put - pauzu smo opet napravili u Begoradu te u večernjim satima stigli u Zagreb!

Posljednji puni dan u Istanbulu prošao je praćen osjećajem tuge zbog skoroga odlaska. Svi su studenti pokušavali posjetiti što više toga, kupiti što prikladnije suvenire, napraviti što ljepše fotografije i ponijeti što srdačnije uspomene. Jutro je bilo rezervirano za posjet Prinčevskim otocima, a popodne smo se družili na azijskoj/anadolskoj strani grada.

Četvrtak 26. rujna proveli smo na aktivnostima koje je organizirala Istanbulska Općina, na izletu "Beyaz Gezi" u sklopu kojega smo posjetili Muzej Panorama 1453 i na tren se vratili stoljećima unazad, u vrijeme kada opsade Carigrada, a potom i podzemnu cisternu Yerebatan u kojoj također vrijeme kao da stoji... Park Miniaturk Nakon ručka obišli smo poslijepodne park Minaturk te vidjeli minijature građevina koje se nalaze svuda po Turskoj. Hodajući i diveći se replikama bili smo vođeni samo jednom mišlju - samo ovaj put smo tu izdaleka!

Biti u Istanbulu i ne posjetiti Aja Sofiju - nezamislivo. Srijeda je bio dan rezerviran za Aja Sofiju, remek-djelo bizantske arhitekture kojoj se divi još od 6. stoljeća. Ulicom Divan Yolu prešli smo do Kapali Čaršije, a potom i do Sulejmanije. Oduševljeni pogledom na grad, spustili smo na ručak te kasnije odlučili preći na azijsku stranu grada gdje smo nastavili razgledavanje i obilaske.

Petoga su dana naši studenti već postali Istanbulci: zajedno smo prešli do palače Dolmabahče čiji smo obišli harem i centralni dio te se oduševili raskošnom palačom koja ni po čemu ne kaska za europskim. (Ako za takvom usporedbom uopće ima potrebe). Drugi smo dio dana proveli u Generalnome konzulatu Republike Hrvatske u Istanbulu gdje je naše studente srdačno primila konzulica dr.sc. Ivana Zerec te osoblje Konzulata. Poklonili smo im prijevod hrvatske himne na turski te razgovarali o mogućnostima suradnje i unaprjeđenja odnosa. Dani u Istanbulu traju duže nego drugdje. Shvatili smo to kada smo nakon svega nabrojanoga stigli još preći i na drugu stranu grada, popeti se na vidikovac Čamlidža i posjetiti novootvorenu džamiju na istome. Veličinu Istanbula možda je najbolje pojmiti dale...

Ponedjeljak u Istanbulu. I dok je nedjelja bila dan za odmaranje nakon dvodnevnoga putovanja po brdovitome Balkanu, ponedjeljak je bio rezerviran za obilazak muzeja. Prvi je na tome popisu bio muzej Palače Topkapi. Čak i ako ne znate da su istim kamenjem hodali Sulejman i Fatih, nemoguće je pobjeći od osjećaja strahopoštovanja koji vlada i stoljećima kasnije. Isti su dan na rasporedu bili i Muzej Ahmeda Hamdija Tanpinara kojega smo obišli s vodičem, a potom i Muzej povijesti islamske znanosti i tehnologije. Zahvaljujući Općini Fatih večerali smo na Bosporu, a kasnije se uputili prema živopisnim ulicama Beyoglua.

Svanuo je i prvi dan u Istanbulu, nakon što su, uz pokoji problem uzrokovan kaotičnim istanbulskim prometom, noć prije muški i ženski članovi Kluba raspoređeni i smješteni u domove. Dan je započeo odlaskom u četvrt Beşiktaş koja sadrži pregršt restorana s bogatom ponudom za doručak. Grupa se razišla i gotovo da je svatko našao drugo mjesto za doručak, ali vjerojatno ne postoji nitko tko nije ostao oduševljen (i najvažnije, sit) po napuštanju Beşiktaşa. Poslijepodne se kroz svejednako kaotičan promet nastavilo prema trgu Taksim odakle su studenti, svaki po svojoj želji, nastavili s upoznavanjem ovog velegrada. Šetnja kroz Aveniju Istiklal možda je i najbolja slika stvarne veličine Istanbula, a aktivnosti koje ona nudi teško je izbrojati. Neke od studenata odvukla je u Muzej nevinos...