HIMNA NEOVISNOSTI
Ne boj se! Neće zaći stijeg što se provija zorom
Dok plamtjelo bude ognjište zadnje nad mojim domom.
I sijat će on jer biva naroda mojega zvijezdom.
Jer on moj je i samo će narodu pripadati mom.
Preklinjem te, oj ti hiroviti polumjeseče, ne mršti svoga lika!
Nasmij se hrabrome narodu mom; čemu grubost i sila velika?
Za praštanje krvi naše zarad tebe prolivene posljednja je prilika…
I do Istine uzdiže se pravo na neovisnost svakoga mog čovjeka.
Još sam od davnina slobodan živio i slobodan ću živjeti,
Da bi me kakav bezumnik okovao? Tomu ću se začuditi.
Kao poplava sam što se pjeni, srušit ću brane i pregaziti,
A planine pokidati, u pučine neću pribjeći, već ih razliti.
Zapad ako je i vidike svoje zidovima čeličnim okovao,
Granice moje ja sam vjerom ispunjenim prsima čuvao.
Ti slavan si, ne boj se! Zvjerski stvor što mu je jedan zub ostao,
Kojega civilizacijom prozvaše, ta kako bi ovu vjeru obuzdao?
Prijatelju! Pakosnima nipošto nemoj dati doma svoga,
Tijelo oklop nek’ ti bude, nek’ se svrši provala drugoga.
I svanut će svakako dani za koje riječ ti dobi od Boga:
Tko zna, možda već sutra, a možda još i prije toga.
Nije puka zemlja to po čemu kročiš, nju upoznaj,
I o tisućama što bez ćefina ispod leže razmišljaj.
Mučenika ti si sin, predaka se svojih sjeti i ne vrijeđaj,
A ni svijete da pokoriš ovu im domovinu rajsku ne daj.
Tko poželio ne bi da ga i od života zarad domovine razdvoje?
Ako njome kročiš, mučenici će iz zemlje nicati svoje.
Sila ako mi pak Božja i dušu uzme i uzme dušu drage moje,
Neka me na svijetu od jedine domovine ne odvoje.
Ima moj duh tada od Tebe, Bože, samo jednu želju:
Neka ruka tuđinca ne provali u moju bogomolju.
I ezani sa šehadetima na čijim vjera počiva temelju
Vječno neka se nad mojom domovinom prolamaju.
Ničice ću onda pred grobom pasti, ako će ga biti
Pa će iz svake moje rane, Bože, krvava suza kanuti,
A tijelo moje poput duha čista s nebesa će briznuti
I onda se vinuti te možda i Božje prijestolje dodirnuti.
Vijori se ti, polumjeseče slavni, kao i svaka zora!
Nek’ se prosti krv naša što se vijeke za te liti mora.
I dok je vremena nema ni tebi ni narodu mome agresora.
Zaslužuje slobodu barjak moj što slobodan življaše,
Zaslužuje moj narod neovisnost što se do Istine izdiže
bez pogovora.
Prijevod: Marko Šapina