U Kulturno-informativnom centru Hrvatsko-turske udruge prijateljstva u organizaciji Kluba studenata turkologije 11. prosinca 2018. godine održana je druga u nizu razgovorna radionica s Turcima koji žive i rade u Zagrebu. Ovaj smo put ugostili savjetnicu veleposlanika Republike Turske, gospođu Günay Babadoğan Ertan. U opuštenome ozračju sa savjetnicom smo razgovarali o raznim temama, od njezinih prethodnih radnih mjesta do studentskih dana koje je dijelom provela u Engleskoj, a otkrila nam je i kako joj se sviđa Zagreb te koje hrvatske romane voli.
Ranije smo pitali Veleposlanika: u Hrvatskoj mnogi upisuju politologiju zbog neodlučnosti, odnosno jer ne znaju što bi studirali i studiraju bez da su stvarno zainteresirani za politologiju. Koja je bila Vaša motivacija?
Zapravo, mene je zanimalo područje diplomacije – u naše vrijeme bio je drugačiji sustav studiranja, ali ja sam to upisala jer sam htjela, a odabirom sam zadovoljna.
Neki od nas nemaju dovoljno informacija o ODTÜ (Orta Doğu Teknik Üniversitesi, Ankara), no ono je zapravo jedno od najvažnijih turskih sveučilišta. Možete li nam reći nešto o tamošnjim odsjecima i mogućnostima?
U sklopu Orta Doğu Teknik Üniversitesi (Srednjoistočno tehničko sveučilište) postoji podosta fakulteta i odsjeka. Koliko znam, njihov broj vremenom i raste, trenutno postoje učiteljski, strojarski te čak i upravni fakulteti. Nastava se održava na engleskome. Broj je stranih studenata priliko velik, a među njima ima balkanskih.
U Vašem smo životopisu naišli na informaciju da ste magisterij završili u Engleskoj na Sveučilištu u Sussexu na Contemporary European Studies, Univerisity of Sussex at Brighton. Studirati u drugoj zemlji i boraviti u drugoj okolini nije lako, niti svaki student može donijeti takvu odluku. Je li Vama bilo teško odlučiti se na to?
Europska je unija bilo područje moga interesa, a za mene je dobivanje stipendije bila vrlo dobra prilika, tako da nisam previše razmišljala pa stoga ni donošenje odluke nije bilo preteško. Engleski sam naučila u Turskoj, ali stekla sam potpuno novo iskustvo nakon preseljenja u Englesku.
Zapravo, bilo je puno studenata iz država za koje nisam čula npr. studenti iz Trinidad i Tobaga. Imala sam prijatelje iz Grčke, i stvorili smo jako bliska prijateljstva. Imam i jednog prijatelja Hrvata.
Možete li nam usporediti obrazovni sustav u Engleskoj s onim u Turskoj?
Naravno da su moja iskustva u obje zemlje bila drugačija, studij u Engleskoj trajao je samo jednu godinu i sve je brzo prošlo. Dok smo se tamo koncentrirali na važne teme, u Turskoj su se iste puno detaljnije obrađivale.
Nakon mastera, kad sam se vratila u Tursku, radila sam na završnom ispitu koji je jako težak, posebice što se tiče prava, kako je jako teško, puno sam učila. Počela sam 2003, zapravo sam čekala jednu godinu.
Studiranje je jako lijep period, jer imate i posao – učiti za ispite, ali i družiti se s prijateljima.
Možete li nam nešto reći o poslovima koje ste dosada radili?
Albanija je bilo moje prvo inozemno iskustvo. Kasnije sam radila i u Nizozemskoj (Rotterdamu), a jednu godini i u Maleziji. Neki se ljudi odmah naviknu na novu sredinu, a nekima je potrebno više vremena, no to je sve povezano s ljudskom osobnošću. Mogu reći da nije bilo teško, ali recimo u Maleziji je bilo prilično vlažno. Isto tako, budući da su jela drugačija od naših, imala sam problema na početku, međutim ni u jednoj zemlji nisam imala problema.
Prije Hrvatske, bili ste na dužnosti u Maleziji, Albaniji i Nizozemskoj. Koje je od navedenih posebno mjesto i u kojem Vam je bio najveći užitak raditi?
Za mene je Hrvatska najljepše mjesto, na Maleziji sam jako malo boravila. Jer je i Hrvatska lijepa i stekla sam brojna lijepa prijateljstva.
Tri ste godine u Hrvatskoj. Što se, prema Vašemu mišljenju, može napraviti za daljnje unapređenje odnosa između Hrvatske i Turske?
U ekonomskome i gospodarskome području treba napraviti još aktivnosti koje će nas povezati. Vidimo Hrvatsku kao našeg susjeda jer imamo zajedničku povijest i ostavštinu na području kulture i jezika. Na primjer, ovdje se gledaju turske serije, to je jako lijepo vidjeti jer pokazuje da smo na neki način povezani.
Vaš je predsjednik za vrijeme svog posjeta Hrvatskoj službeno otvorio i Institut Yunus Emre. Koje je Vaše mišljenje o tom institutu koji organizira razne kulturno-umjetničke aktivnosti?
YEE je naš kulturni centar i održava kulturne aktivnosti kao što su umjetničke izložbe, a nadam se da će ih biti još više organizirano jer je to jako važno.
Koja su bila Vaša očekivanja prije dolaska u Hrvatsku i jesu li ona ispunjena?
Prije nego što sam došla raditi u Hrvatsku već sam bila posjetila Zagreb i Split. Svidjelo mi se, a Zagreb me malo podsjeća na Beč. Zagreb je dobro mjesto za život, nije prevelik, a ni premalen. Puno je toga dostupno pješice, a i tramvaji su na svakom koraku. Vrijeme lijepo provodim i nadam se da će biti i još ljepše.
Većina naših studenata još uvijek nije uspjela otići u Tursku iako studiraju turkologiju. Što mogu učiniti da Tursku i njezinu kulturu pobliže upoznaju?
Što se toga tiče, i Veleposlanstvo je spremno pomoći bilo s TIKA-om, bilo Institutom Yunus Emre, a ako treba i s drugim organizacijama. Studenti su nam turkologije uistinu važni. Recimo, prošlogodišnji izlet u Bosnu i Hercegovinu bio je jako dobar. Otvoreni smo za za sva vaša pitanja i prijedloge što se toga tiče te smo vam spremni pomoći.
Koji Vam je najljepši u grad u Turskoj?
Ja sam iz Eskišehira tako da ga jako volim, riječ je o lijepome i zanimljivome mjestu. Budući da se u njemu nalaze dva sveučilišta, riječ je o živahnome mjestu s puno mladih, tako da vam savjetujem da ga svakako posjetite. Naravno, Istanbul je izvrstan međutim za mnogo je Turaka tamo živjeti teško. Ja još volim i Izmir i Antaliju.
Kako je biti zaposlena žena i majka?
Malo je teško biti majka koja radi. No moja kći nekada dolazi u moj ured i gleda me kako radim. Naravno da sam nailazila na probleme, pogotovo na početku dok mi je kći bila manja. No neka, jedna takva majka svome djetetu može i biti od pomoći, ali i uzor u životu.
Što radite u slobodno vrijeme, naravno, ako ga imate?
Volim čitati knjige, gledati serije, naravno. Baviti se sportom, izaći van i družiti se s kćeri, naravno. Najviše čitam romane, najčešće one koji će mi skrenuti misli s posla, ali volim i povijesne romane. Pročitala sam „Na Drini ćuprija“ Ive Andrića. Pročitala sam knjigu na turskom, ali sigurna sam da je izvornik još bolji. Pročitala sam i „Zlatarovo zlato“ Augusta Šenoe, sviđa mi se priča o starome Zagrebu.
Poštovana zamjenica veleposlanika studente je turkologije pitala što ih je potaklo na upisivanje turkologije te što vole u vezi Turske. Studentica Dora rekla je da je još od osnovne škole željela studirati turski, a pogledala je i puno turskih serija. Gospođu Günay zatim je zanimalo što nam se sviđa u turskim serijama, a Marko je odgovorio da je to činjenica da su Hrvati putem serija spoznali da Turci nisu toliko različiti od njih. Također je dodao da se kod nas može učiti jezik putem serija što je u Turskoj otežano kad je u pitanju učenje engleskog jer se serije sinkroniziraju.
Jednosatni razgovor završio je u ugodnome okruženju, u kakvome je i počeo. Zahvaljujemo gđi Günay na dolasku, gdinu Goranu i gđi Jasmini iz HTUP-a na ugošćavanju, lektorici Demet na podršci, studentima na pripremi pitanja, a prijatelju iz Turske na razmjeni, Berkanu, na pomoći s prevođenjem pitanja.
Pripremili: Jelena Jazvo, Marko Šapina; Nika Perasović, Paula Drenški
Tursku verziju lektorirala: dr. sc. Demet Kardaş