Povijesni značaj i važnost 19. svibnja 1919. godine
autorica rada: Neşe Çetinoğlu (*)
preveo: Marko Šapina
19. svibnja 1919. godine jedan je od datuma koji se smatraju prekretnima u povijesti Republike Turske. Upravo 19. svibnja, odnosno dan kada je Ataturk zakoračio u Samsun, obilježava se i kao Praznik mladih i sporta. Tijekom Narodne je borbe Ataturk kao ideje koje će turski narod voditi prema naprijed uviđao mlade nasuprot onih zastarjelih te se u tome krije posebna važnost pojma „mladi.“ Govoreći često o mladima, Ataturk taj pojam nije ograničavao kakvim godinama, već mišlju odnosno novitetima u misli. Upravo je stoga sljedeća njegova rečenica od posebnoga značaja: „Mlad po idejama onaj je koji sa stvarnim zamislima uviđa i shvaća istinu.“ (1)
Kako bi se važnost toga datuma, 19. svibnja, koji je Ataturk poklonio mladima pa se obilježava kao Praznik mladih i sporta, još podrobnije shvatila, važno je da se još jednom prisjetimo Atutaturkova puta na relaciji Istanbul-Samsun, što se zbio od 16. do 19. svibnja 1919. godine.
Jedan od važnijih događaja u povijesti Republike Turske svakako je Ataturkovo stupanje u Samsun. Dok je u sve gorim uvjetima nakon Prvoga svjetskog rata turski narod tražio načine za spas, pojavio se veliki vođa Mustafa Kemal Ataturk te zakoračivši u Samsun otvorio put ka „Oslobođenju“ pa upravo zbog toga Ataturkovo putovanje započeto u Istanbulu 16. svibnja 1919. simbolizira razdoblje oslobođenja. Važnost Ataturkova stupanja u Samsun da se uočiti i u činjenici da je svoj veliki govor započeo upravo pripovijedanjem o svojemu dolasku u Samsun 19. svibnja 1919. godine pa probajmo stoga kratko opisati to putovanje.
Samsun je za okupatorske snage bio važno uporište; nosio je veliku stratešku važnost te bio jedan od najmirnijih i sigurnijih vrata od Crnoga mora ka središnjoj Anadoliji. Englezi su 9. ožujka 1919. poslali u Samsun vojnu postrojbu. Kao reakcija na to, stanoviti je poručnik Hamdi iz jedinice Turskih automatskih puški okupio svoje vojnike te se povukao u planinu (2) što je pak privuklo pozornost na to područje tako da još kada je i Visoko englesko povjerenstvo zadobilo pritužbe o naoružanju turskoga naroda, odlučeno je da se u tu regiju pošalje zapovjednik od povjerenja s izvanrednim ovlastima. Taj je zapovjednik bio Mustafa Kemal Ataturk koji je već dugo vremena tugovao zbog beznadnoga stanja u kojemu se država nalazila te je želio preći u Anadoliju kako bi nešto napravio. Ovo je stoga za njega bila neponovljiva prilika. Na sljedeći je način Ataturk ispripovijedao razgovor koji je imao s padišahom Vahdettinom prije svoga putovanja za Samsun: (3)
„- Pašo, Pašo! Dosad si mnogo služio državi. Sve je to upisano u ovu knjigu (a to je jedna povijesna knjiga)! Sve to sad zaboravi, kazao je, služba koju tek ima da napraviš može biti važnija od svih ostalih. Pašo, Pašo. Ta ti možeš državu spasiti!
Ostah zapanjen tim riječima. Pitao sam se je li Vahdettin doista iskren prema meni. Je li to on zažalio za sve što je počinio? Je li shvatio da je prevaren? Međutim, bilo me je strah da će se takvim komentarom otvoriti kakve druge teme pa mu stoga ovako odgovorih:
– Hvala Vam na ukazanome povjerenju i blagonaklonošću koju mi ukazaste. Molim Vas da budete uvjereni kako ću dati sve od sebe da ne okaljam službu.“
Ataturka je nakon ovoga razgovora obuzeo osjećaj da su njegovi planovi naslućeni, međutim imao je Turski narod, što ga je čekao i što se u nj uzdao.
S Ataturkom je u petak 16. svibnja 1919. na putovanje krenuo kapetan İsmail Hakkı Durusu te još osamnaestorica ljudi sljedećih imena: (4) zapovjednik 3. korpusa glavni pukovnik Refet Bey (Genarl Bele), šef inspektorata glavni pukovnik Kâzım Bey iz Manastira (General Dırık), šef zdravstvenoga inspektorata doktor pukovnik İbrahim Talî Bey (Öngören), zamjenik načelnika pukovnik Mehmet Ârif Bey (Ayici), ravnatelj Zapovjedništva Obavještajne službe Erkân-ı Harbiyesi i Političkoga odjela načelnik bojnik Hüsrev Bey (Gerede), zapovjednik topništva u inspektoratu, topnik bojnik Refik Bey (Saydam), satnik Mümtaz (Tünay), satnik İsmail Hakkı (Ede), inspektor kapetan satnik Yüzbaşı Ali Şevket (Öndersev), zapovjednik Zapovjedništva satnik Mustafa Vasfi (Süsoy), zapovjednik časničkoga odreda i inspektor u poručništvu natporučnik Arif Hikmet (Gerçekçı), službenik za hranu natporučnik Abdullah (Kunt), drugi pomoćnik inspektora poručnik Muzaffer (Kılıç), službenik pisar, pisar prvog reda Fâik (Aybars) i pomoćnik pisara, pisar četvrtoga reda Memduh (Atasev).
Ataturk i osobe u njegovoj pratnji 16. svibnja 1919. u petak poslijepodne starim trajektom imena Bandırma krenuli su iz luke na Galati. 17. svibnja 1919. u subotu oko 21:40 brod je uplovio u Inebolu, da bi se očekivani kraj puta približio u ponedjeljak 18. svibnja 1919. godine. Putnici su na mjestu što se pamti kao Kalyon Burnu čamcima prevedeni prema središnjoj luci. İsmail Yurtsever bi vlasnik jednoga od tih čamaca, kazao je da Ataturka tada nije poznavao, već da ga je vidio na čamcu te u Samsunu u legionarskome kaputu široke kragne s kalpakom na glavi. (5)
Tijekom putovanja što je počelo u Istanbulu, a okončano u Samsunu Ataturk je bio vojnik na dužnosti te je bio odjeven shodno tomu, međutim nekoliko dana pošto je stupio u Samsun počinje djelovati ne kao vojnik, već kao civil.
Prizor što ga je Ataturk ugledao po dolasku u Samsun nije bio bajan: u gradu su bile engleske okupatorske sile, separatisti su patrolirali istim, a narod nije bio u stanju štititi se. Tijekom boravka u palači Hıntıka koja je danas pretvorena u muzej, Ataturkove besane noći s puta nisu prestale. Ni ondje nije bio mogao spavati. Međutim, dok su on i oni što mišljahu poput njega bili puni odlučnosti, nijedna prepreka nije bila nepremostiva.
Ovo putovanje što ga kratko pokušasmo opisati, bilo je od prekretne važnosti za turski narod te početak njegova oslobođenja. Upravo zbog povijesne važnosti 19. svibnja 1919, odnosno datuma kada je Ataturk u Samsunu stupio na anadolsku zemlju, isti je datum poklonio turskoj mladeži. Kao što napomenusmo na početku ovoga rada, sam pojam mladosti ovdje se odnosi na novitete u idejama.
Riječima: „Mladeži! Mladeži koja preuzima na se ostvarenje mojih nada u budućnosti! Izrazito sam sretan i zadovoljan što ću ovu državu ostaviti mladima poput vas, koji ste me shvatili!“ Ataturk govori o povjerenju koje ukazuje u mlade.
Ove bi nam Ataturkove riječi svima trebale biti vodilja: „Vidjeti mene, to ne znači pod svaku cijenu vidjeti moje lice, već razumijeti i osjećati moje zamisli i osjećaje, to je dovoljno.“ (7) Shvatiti Ataturka moguće je kroz proživljavanje i poznavanje njegovih ideja. Stoga bismo uvijek trebali imati u vidu poteškoće proživljavane tijekom osnivanja Republike Turske te dovijeka čuvati i slaviti sve 19. svibnje što nam ih je Ataturk povjerio.
prevedeno s: https://dhgm.meb.gov.tr/yayimlar/dergiler/Milli_Egitim_Dergisi/medergi/11.htm
(*) Suradnik u Centru za proučavanje Ataturka u Udruženju za kulturu, jezik i povijest Ataturk.
(1) Atatürk’ün Fikir ve Düşünceleri, Hazırlayan: Utkan Kocatürk, 3. Basım, Ankara 1984, str. 76.
(2) Sabahattin Selek, Anadolu İhtilâli, İstanbul, 1981, str. 206.
(3) Falih Rıfkı Atay ve Mahmut Soydan, Atatürk’ün Anıları, İstanbul, 1982, str. 153.
(4) Fethi Tevetoğlu, Atatürk’le Samsun’a Çıkanlar, Ankara 1987, str. 16; Sadi Borak, Atatürk, İstanbul 1973, str. 242; Şevket Süreyya Aydemir, Tek Adam 1919-1922, 2. dio, İstanbul, 1983, str. 19; Sabahattin Selek, Anadolu İhtilâli, İstanbul 1981, s.213.
(5) Hürriyet, 19. svibnja 1973, str. 4.
(6) Atatürk’ün Fikir ve Düşünceleri, Pripremio: Utkan Kocatürk, 3. izdanje 1984, str. 164-165.
(7) A.g.e., str. 342.