U kulturno-informativnome centru Hrvatsko-turske udruge prijateljstva 20. studenoga 2018. godine održana je prva razgovorna radionica Kluba studenata turkologije. Prvi gost naših studenata bio je veleposlanik Republike Turske u Zagrebu, Njegova Ekselencija Mustafa Babür Hızlan. U ugodnoj se atmosferi točno sat vremena razgovaralo o različitim temama. Predsjednik Hrvatsko-turske udruge prijateljstva i predsjednik Kluba studenata turkologije Marko Šapina u svojim su govorima zahvalili gostima na dolasku te naglasili posebnosti radionice.
Mustafa Babür Hızlan rodio se 1961. godine u Istanbulu. Završio je srednju školu Kadıköy te 1983. godine diplomirao na Odsjeku za političke znanosti Bosporskoga sveučilišta. Godine 1984. počinje raditi u Ministarstvu vanjskih poslova. Između1993. i 1995. godine radio je kao prvi tajnik u uredu predsjedništva za glavnog tajnika Nedžeta Sečkinoza u Ravnateljstvu šefa osoblja, a kasnije kao pomoćnik ravnatelja u istome uredu. U razdoblju od 1998. do 1999. godine obnašao je dužnost konzula u Burgosu, od 2001. do 2003. godine radio je kao predsjednik Ureda za Balkan u Ministarstvu vanjskih poslova, a od 2003. do 2005. bio je konzul u Münchenu. Potom je od 2005. do 2009. godine bio pomoćnik ravnatelja Ureda za Južnu Aziju u Ministarstvu vanjskih poslova te od 2009. do 2013. godine veleposlanik u Pakistanu. Potom je od 2014. do 2017. godine bio generalni direktor Odjela za bilateralu (srednja Europa i Balkan). Od listopada 2017. godine na dužnosti je veleposlanika u Hrvatskoj.
Između Pakistana, Njemačke i Bugarske, u kojima ste posljednje obnavljali dužnost, koju ste državu najviše zavoljeli?
Nisam samo u tri države obnašao dužnosti; ranije sam dvaput radio i u Sjedinjenim Američkim Državama. Obnašao sam jednu dužnost i u Nigeriji. No moj bi odabir bio Pakistan. Od država u kojima sam bio, najčvršća sam prijateljstva uspostavio s Pakistancima. Razlozi se nekih prijateljstva jednostavno ne mogu objasniti. Možda oni izviru iz mnogih povijesnih odnosa koji su postojali između Turske i Pakistana, ali ne toliko ekonomskih, koliko ljudskih. S dosta sam prijatelja i dalje u kontaktu, neki su me čak i došli ovamo posjetiti, tako da je moj odabir Pakistan.
Kako je bilo obnašati dužnost u SAD-u?
Prvo sam bio imenovan na dužnost u Houston, a to je istovremeno bio i moj prvi odlazak u inozemstvo na duže. Otputovao sam onamo samo s tri kofera, od kojih je jedan bio pun knjiga. Život sam počeo od nule i svakako da je bilo teško. Lijepo je to mjesto za živjeti, no kultura je drugačija. Druga dužnost bila mi je stalno predstavništvo pri Ujedinjenim narodima. New York jest oduvijek privlačan kao grad, a gledano po stilu života, Amerika je lijepa država.
Kao što znate, Hrvatska je mlada država. Jedini predsjednik koji je došao na sprovod prvoga hrvatskog predstavnika bio je Süleyman Demirel. I iz toga sedade zaključiti kako su se dobri uzajamni odnosi nastavljali i otprije. Kao što su se i drugi političari trudili tako voditi naše odnose, tako je i vaš zadatak važan. U Hrvatsku ste došli prošle godine u listopadu, a dužnost obnašate ujednoj, populacijski gledano, manjoj zemlji. Prije dvije je godine predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdoğan bio u službenome posjetu Hrvatskoj, a s njime su ovamo došli i brojni turski gospodarstvenici te se sastajali hrvatskima, s ciljem jačanja naših odnosa.
Prema Vašemu mišljenju, na kojim se područjima može raditi kad je posrijedi jačanje odnosa između Turske i Hrvatske?
Posjet je našega Predsjednika u travanju 2016. godine bio važan iskorak. Kako su uz njega došli i gospodarstvenici, kada promatramo brojčano trgovinska kretanja od 2016. godine,od 2016. do 2017. primjetan je rast od 29%. Isti se trend rasta nastavlja i ove godine, tako da se tragovi posjeta i dalje nastavljaju.
I predsjednik je Demirel davao posebnu vrijednost Hrvatskoj. Došao je na sprovod vašega predsjednika. Kako i za Balkan, i za Tursku je Hrvatska važna država. Za primjer se mogu uzeti autoceste i tranzitni putevi. Područje Balkana prostor je koji Tursku najčvršćim trgovinskim i političkim vezama povezuje s Europom.
Svakako, za širenje veza važan je nastavak političkih i gospodarskih odnosa te povećanje trgovinskoga prometa.
Predsjednik je tijekom svoga posjeta otvorio i Institut Yunus Emre. Što mislite o toj instituciji koja ostvaruje kulturno-umjetničke programe.
Kulturna je razmjena jako važna u diplomaciji. Kako postoje njemački Institut „Goethe“, španjolski „Cervantes“, i instituti drugih država orijentirani upoznavanju kulture, tako je osnovan i turski Institut Yunus Emre. Riječ je o prilično mladoj instituciju. Prema mome mišljenju, sasvim su uspješni. Trude se podučavanje turskoga i predstavljanje turske kulture dovesti na jednu profesionalniju razinu. Struktura će se te institucije u budućnosti još više razviti, kada neke stvari u ustroju instituta dođu na svoje.
Koja su bila Vaša očekivanja prije dolaska u Hrvatsku? Jesu li ona ostvarena po dolasku ovamo?
U Hrvatsku sam i ranije dolazio četiri-petputa. Više-manje znao sam s čime ću se susresti tako da sam voljno došao ovamo. Štoviše, ponudu sam prihvatio bez razmišljanja. Za sada sve ide lijepim putem.
U Hrvatskoj učenicikatkad studij političkih znanosti biraju jer su neodlučni. Što su bili razlozikoji su Vas nagnali da odaberete taj studij, čime ste se planirali baviti nakon diplomiranja?
Ja sam zapravo oduvijek želio biti diplomat. U mojoj obitelji nije bilo diplomata tako da ne znam kako se to dogodilo, no jedini mi je cilj bio da postanem isti. Želio sam raditi u Ministarstvu vanjskih poslova, a to se na kraju i ostvarilo.
Kajete li se zbog odabira profesije kojom se bavite?
Ni najmanje. Kad bih sve počinjao ispočetka, opet bih volio raditi u Ministarstvu. Prošle su trideset i četiri godine otkad sam počeo i nastavljam jednakoga entuzijazma. Nadam se da ćete i vi naći zanimanje koje ćete voljeti.
Jeste li fakultetu imali profesora koji Vam je bio uzor?
Nije mi nijedan profesor bio uzor na fakultetu jer mi nije bio cilj baviti se akademskim radom.
Pruža li kasnije diploma Vašega studija laku priliku za zaposlenje?
Mislim da je na Bosporskome fakultetu sa mnom političke znanosti završilo još trinaestero ljudi, a nikad nismo imali problema s pronalaskom posla. Osim mene koji nisam, dvanaestero je kolega otišlo u privatni sektor, ja sam jedini državni službenik iz svoje generacije.
Klub studenata turkologije organizira različite aktivnosti. Radionice hrvatskoga za Turke koji dolaze u Zagreb putem Erasmusa, tečaj turskih narodnih plesova, putopisi, prezentacije, zabave, mrežna stranica i sl. samo su dio. Što Vi mislite, na kojemu području možemo raditi na širenju odnosa između Turkologije i Veleposlanstva.
Katedra za turkologiju i Veleposlanstvo ionako imaju dobre odnose. Kod nas trenutno radi troje diplomiranih turkologa. Ima zaposlenih i u vojnome atašeu, TİKA-i (Turska agencija za koordinaciju i suradnju) te u Institutu Yunus Emre. Vi nam olakšavate život, a važni ste i za djelatnosti privatnoga sektora čiji predstavnici stižu iz Turske. Smatram da su naši odnosi prilično jaki te da se to tako treba nastaviti. Stalno podržavam naše studente.
Pripemio i preveo: Marko Šapina
Tursku verziju ispravila: dr. sc. Demet Kardaş
Na trudu i pomoći zahvaljujemo članovima Kluba studenata turkologije, Jani Bušić, Goranu Beusu Richembergu, Demet Kardaş, a na tehničkoj podršci Erasmus-studentima Kaanu Ensaru Cebeciju, Gülkanu Güneru, Yiğitu Canu Özkanu, Saidu Eraymanu i Berkanu Bozkuşu.