Bijeg u Kapadokiju

pripremile: Lauresa Krasniqi i Antonija Vuković

Vrlo je vjerojatno da smo svi barem jednom negdje vidjeli slike Kapadokije, a neki su od nas i slušali priče, doživljaje i iskustva onih koji su bili u prilici posjetiti ovaj grad. Priče su koje smo mi čule bile ispričane s toliko oduševljenja da su nam podigle očekivanja i jednostavno činile nestrpljivima da posjetimo taj grad koji ima toliko toga za ponuditi.

Većini su ljudi leteći baloni prva asocijacija na Kapadokiju, a prije odlaska onamo bili su i nama. Baloni su bili jedna od stvari koje smo željele vidjeti na našem putovanju, a to je ujedno bila i prva stvar o kojoj smo se informirale nakon što smo 27. veljače popodne sletjele u Kapadokiju i stigle u naš hotel. Zbog velike razlike temperature na tlu i u zraku, na našu žalost, baloni nisu letjeli, ali vlasnik i zaposlenici hotela potrudili su se informirati nas o ostalim, jednako lijepim i zabavnim aktivnostima kojima smo mogle ispuniti svoj boravak.

Nakon puno razmišljanja, uspjele smo dogovoriti plan i program putovanja te s velikom dozom uzbuđenja utonule u san. Idući dan nakon klasičnoga bogatog turskog doručka, koji su nam poslužili radnici hotela, porijeklom iz Azerbajdžana, ispred hotela dočekao nas je taksi i odveo na obližnju farmu konja.

Vlasnik farme opremio nas je za jahanje, objasnio da ne možemo birati konje koje želimo jahati kako odlučimo, već su nam, ovisno o našem jahačkom znanju, konji bili dodijeljeni. Jahale smo sat vremena raznim dolinama Kapadokije (Kılıçlar Vadisi, Güllük Vadisi, Çavuşin i Yunan Köyüler). Dva su radnika vodili konje što su ih jahale cure koje su bile manje iskusne. Osim toga, bili su nas ispitivali odakle smo, a gdje se Hrvatska nalazi – nisu znali. Ispitivali su nas o vjeri, govorili o molitvama i tražili da ponavljamo za njim pa nam se učinilo da je atmosfera neugodna, ali uspješno smo promijenile temu i mirno završiti jahanje. Na kraju smo im ostavile bakšiš, što ih je jako uvrijedilo, ali su novac ipak uzeli. Kasnije smo sve ovo ispričale vlasniku hotela, a on nam je on kazao kako je to u njihovoj kulturi nepristojno, ali da su oni burno reagirali, uzimajući u obzir da smo turisti.

Nakon toga, došle smo u hotel i malo se odmorile kako bismo se spremile za sljedeću avanturu, vožnju quadovima. Imate li vozačku dozvolu ili ne, nije važno; quadovima se dade upravljati bez problema. Prije početka vožnje daju na potpisivanje dokument kojim se oni odriču sve odgovornosti, a kasnije se dodjeljuju kacige. Vodič ima svoje vozilo, a mi smo išle iza njega na svojima. Tura je trajala dva sata i svakako ju preporučamo. Obišle smo Aşk Vadisi, Güllüdere Vadisi, Güvercinilik Vadisi i Paşabağ Vadisi. Bilo je malo komplikacija tijekom ture zbog neiskustva nekih vozačica, ali srećom, nije bilo ozlijeđenih.

Mučile su nas i moderne muke: imale smo jako puno materijala za Instagram, a baš je toga dana bilo problema s društvenim mrežama pa nismo uspjele objaviti sve što smo mislile.

Dan nakon, uz pomoć prijatelja Furkana, koji inače živi tamo, a prošle je godine dva semestra bio na studentskoj razmjeni u Zagrebu, pronašle smo taksista koji nas je prilično povoljno odveo do Uçhisara i Ortahisara. Čekao nas je ispred hotela, odveo do željenih lokacija te čekao dok ne završimo s razgledavanjem (naslikavanjem). Na tim su mjestima bile velike skupine turista iz Kine, a nama se nije zadržavalo…

Mjesta su bila izuzetno lijepa, s prekrasnim pogledom na grad. Mnogo je lijepo uređenih vidikovaca, zbog čega turisti još više žele posjetiti Kapadokiju.

Savjet 1: S obzirom na veliku koncentraciju turista, predlažemo izbjegavanje korištenje ružnih riječi na hrvatskom jeziku jer se može naletjeti na nekoga s Balkana tko će razumjeti.

Nakon razgleda, spustile smo se u centar grada, a kako smo bile u škripcu s turskim lirama, htjele smo razmijeniti eure. Jedva smo našle mjenjačnicu, ali naša sreća bila je kratka vijeka: gospodin koji je radio u mjenjačnici bio je zauzet igranjem PUBG-a te nije bio zainteresiran za razmjenu novca. Međutim, uz pomoć zaposlenika hotela, uspjele smo riješiti taj problem, ali savjetujemo vam da se opremite većom količinom lira jer, za razliku od većih gradova, nema puno mjenjačnica, a kartice ne prolaze baš svugdje, iako se u većini restorana može plaćati eurima. Računajte da će onda cijena u eurima biti nešto veća. Nakon promjene novca u gradu kupile smo suvenire za obitelj i prijatelje, obavile šoping te se vratile u hotel.

Savjet 2: Izbjegavajte pijenje čaja s vlasnikom i zaposlenicima hotela jer bi se to moglo pretvoriti u pijuckanja vina do ranih jutarnjih sati. Pogotovo ne savjetujemo ako imate let u 9 ujutro.

Što se hrane tiče uživale smo u raznim turskim jelima, kao što su to kunefa, mantı, beyti kebab, ali ako niste ljubitelji turske hrane, možete, poput jedne naše suputnice, jesti šnicle tijekom cijelog putovanja. Osim toga, uživale smo i u okusima turskih vina, pogotovo rosea, kao i drugih koja su karakteristična za Kapadokiju.

Iako nismo imale priliku letjeti balonima, raspitale smo se o cijenama te dobile ove informacije: usred sezone, u srpnju i kolovozu, cijene balona dosežu svoj vrhunac. U to doba za let se mora izdvojiti 450 eura po osobi, dok je ta cijena u zimsko doba duplo manja. Na naše iznenađenje, postoje ljudi koji su spremni izdvojiti 1000 eura po osobi kako bi doživjeli to iskustvo. Vlasnik hotela ispričao nam je kako je grupa od sedmero Brazilaca bila spremna platiti tu sumu novaca, ali nitko ih nije mogao primiti u svoj balon zbog velikog broja rezervacija koje su napravljene mjesecima unaprijed.

Sprijateljile smo se s malim dječakom, sinom zaposlenice hotela, koji nam se pridružio tijekom ručka te igrao igrice na našim mobitelima. Osim toga, jeo je s nama, ali pizza koju smo naručile nije mu bila ni približno ukusna kao kombinacija ketchupa, majoneze i linolade.

Troškovi putovanja:

Let Zagreb – Istanbul: 150 eura (karta kupljenja za vrijeme promocije Turskih Airlinesa)
Airport Wifi Rental: 50 eura (8 dana)
Let Istanbul – Kayesri: 150 TL
Taksi od aerodroma do hotela: 50 TL (po osobi)
3 noćenja u hotelu Kayatas: 200 kn (doručak uključen u cijenu)
Jahanje 1 sat: 180 TL (po osobi)
Vožnja quadovima 2 sata: 150 TL (po osobi)