Neupitan zna\u010daj pisma, kao i\nbogatstvo koje se njime prenosi spomenicima svih vrsta, do izra\u017eaja dolazi\nstalno, a pogotovo kada im se pristupi na ovakav na\u010din. (Barem na pojmovnoj razini) sa starijim\npismima – prvim, tzv. piktografskim i ideografskim pa i poznijim kretskim,\ngr\u010dkim, \u010dak i runskim te svakako glagoljicom i \u0107irilicom, povijesnim pismima\nkoje su koristili Hrvati – susre\u0107emo se kroz cijeli obrazovni sustav. Ipak, kada\nje rije\u010d o bogatome naslje\u0111u turkijskih naroda te njihovoj pisanoj kulturi, \u010desto\nne znamo ni osnovne informacije. Ovaj rad donosi kratak pregled pisama koje su\nkoristili Tur(kij)ci, a naglasak je stavljen na 1) Republiku Tursku te Turke\nkoji ba\u0161tine kulturnu ostav\u0161tinu Osmanlija te 2) doga\u0111aj koji se smatra\nsvojevrsnom prekretnicom, jednu od najve\u0107ih revolucija \u201eoca moderne Turke\u201c – Atat\u00fcrka\n– po\u010detak uporabe latinice, kao i okolnosti toga poduhvate te njegove\nposljedice i zna\u010daj za daljnji razvoj Turske. Isto tako, dan je i pregled\nsituacije u turkijskim dr\u017eavama u kojima se raspadom SSSR-a stvorila klima koja\ndopu\u0161ta te\u017enje prelaska na latinicu.<\/p>\n\n\n\n
O PISMU<\/strong><\/p>\n\n\n\n Jezik definira \u010dovje\u010danstvo; ali\npismo definira civilizaciju. Pisanje je omogu\u0107ilo pisane izvore, i pisanje je\nbio temelj za urbana dru\u0161tva Starog svijeta. Nemogu\u0107e je sasvim sigurno\nodrediti kada su ljudi dobili mogu\u0107nost govora; pretpostavlja se da je to bilo\nprije otprilike 100 tisu\u0107a godina, nakon \u0161to je do\u0161lo do evolucijske promjene u\nmozgu. Ali \u010dovje\u010danstvu je jo\u0161 dugo treblao da do\u0111e do stadija stvaranja prvog\npisma – mogu\u0107nost \u010ditanja i pisanja nije bio rezultat biolo\u0161ke, ve\u0107 kulturne\npromjene. Pismo je najbitniji izum \u010dovje\u010danstva. Crte\u017ei u \u0161piljama u Francuskoj i \u0160panjolskoj,\nstari 20 tisu\u0107a godina stari prvi su primjer poku\u0161aja \u010dovjeka da zabilje\u017ei\nsvoje svakodnevne aktivnosti, pri\u010de, religijske rituale i sl. Isti su bili odraz\nkulture dru\u0161tva; u agronomskim dru\u0161tvima bilje\u017eile su se, primjerice, trgova\u010dke\ntransakcije. <\/p>\n\n\n\n Neupitna je va\u017enost pisma; pismo je\ni kaligrafija, rukopisi, grafi\u010dka komunikacija… No ti pisani zapisi mnogo su\nvi\u0161e od samih znakova urezanih na papir ili kamen; oni su nastali kao\nposljedica posve\u0107enosti. Dok ljudi pi\u0161u, u to unose svoj um i tijelo te stoga\npisma postaju odraz njihove kulture, ali i dio iste. <\/p>\n\n\n\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Jedno od najstarijih pisama na svijetu etiopsko je pismo. Va\u017enost tog pisma proizlazi iz \u010dinjenice da je od drevnih vremena do danas ostalo nepromijenjeno. Zahvaljuju\u0107i tome, ono omogu\u0107uje interpretaciju ostalih afri\u010dkih pisama, \u010dak i aramejskog. Sumerani u Mezopotamiji koristili su se piktografijom, najrudimentnijim stupnjem pisma, a Egip\u0107ani hijeroglifima. Pismo koje su koristili Sumerani bilo je \u201erevolucionarno\u201c, jer simboli koji su prethodno kori\u0161teni i koji su ozna\u010davali jednu rije\u010d (primjerice, nacrtano sunce moglo je zna\u010diti sunce, ali i dan), po\u010deli su predstavljati odre\u0111eni zvuk, a to su pismo zapisivali na glinenim plo\u010dama.\u00a0 Azteci su, kako bi pisali o knji\u017eevnosti, geografiji, povijesti i sl, tako\u0111er koristili hijeroglife. U Europi je najstarije pismo gr\u010dko pismo, koje je upotrebi i danas. Od drevnih pisma u Aziji potrebno je spomenuti kinesko pismo, koje je ostalo nepromijenjeno jo\u0161 od davnih vremena. Kroz povijest su pisma bila od iznimne va\u017enosti; zapisivali su se obi\u010daji, prenosile informacije. Stari pisani izvori povjesni\u010darima u modernom dobu predstavljaju glavne pisane izvore, daju uvid u svakodnevni \u017eivot na\u0161ih dnevnih predaka. Ali – koja je va\u017enost pisma za kulturu \u010dovje\u010danstva? Ono omogu\u0107uje fleksibilnost u komunikaciji \u0161to nudi brojne prednosti; kultura se mogla br\u017ee bilje\u017eiti, a time se otvara mogu\u0107nost stvaranja masovne kulture i masovnih dru\u0161tava.\u00a0 <\/p>\n\n\n\n O PISMIMA TURKIJSKIH NARODA<\/strong><\/p>\n\n\n\n Sa\u017eet, obuhvatan i pregledan bio bi u\ntri rije\u010di opis poglavlja \u201eTurkic Writing Systems\u201c[1]<\/a>\n\u0161to ga je pripremio Andr\u00e1s R\u00f3na-Tas, poznati ma\u0111arski lingvist i orijentalist. On\ndaje popis pisama kojima su se zapisivali staroturkijski i srednjeturkijski,\nkao i onih koja se koriste i danas, a na njegovim se zaklju\u010dcima u potpunosti\ntemelji i donji pregled:<\/p>\n\n\n\n I) Zapisivanje\nstaroturkijskoga jezika<\/strong>:<\/p>\n\n\n\n I.I) pisma semintskoga podrijetla<\/em>:\nrunsko, sogdijsko, ujgursko, manihejsko i arapsko[2]<\/a><\/p>\n\n\n\n I.II) pisma indijskoga podrijetla<\/em>:\nbrahmansko, ju\u017enobrahmansko i tibet(an)sko <\/p>\n\n\n\n II) Zapisivanje srednjoturkijskoga jezika<\/strong>: nestorijansko, pagaspa, aramejsko i arapsko<\/p>\n\n\n\n III) Zapisivanje\nsuvremenih turkijskih jezika<\/strong>: arapsko i hebrejsko pismo, latinica, \u0107irilica<\/p>\n\n\n\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ve\u0107ina suvremenih turskih izvora, pogotovo popularnih i onih namijenjenih npr. u\u010denicima i studentima, ograni\u010dava i su\u017eava gornji popis na pet \u201epovijesnih\u201c abeceda. Glavni je tu kriterij \u201e\u0161irina\u201c uporabe, a isti je kori\u0161ten i u ovome radu. Iako navode da su kroz gotovo tisu\u0107u i tri stoljetnu povijest bili kori\u0161teni sogdijsko, manihejsko, brahmansko, surjansko, gr\u010dko, aramejsko i hebrejsko pismo, pet ih se posebno izdvaja, a to su: goktruska\/orhunska, ujgurska, arapska, latinska i \u0107irili\u0107na abeceda. <\/p>\n\n\n\n U narednim \u0107e poglavljima biti dan\ndetaljniji pregled navedenih pisama, a ovdje se donose osnovne karakteristike. Goktruska\nabeceda<\/strong>, znana jo\u0161 i kao orhunska (prema istoimenim spomenicima) prva je\nabeceda koja je za zapis turkijskoga jezika kori\u0161tena od strane Turkijaca.\nPoznata je jo\u0161 i kao runska, a njome je pisano zdesna nalijevo te odolje prema\ngore. Rije\u010di su se odvajale dvjema to\u010dkama. Sadr\u017eavala se od 38 slova (4\nsamoglasnika, 26 suglasnika te 8 s funkcijom obiju). Glavni su zapis pisan tom\nabecedom zasigurno \u201eOrhunski natpisi\u201c (Orhun\nYaz\u0131tlar\u0131: K\u00fcltigin Yaz\u0131t\u0131, Tonyukuk Yaz\u0131t\u0131, Bilge Ka\u011fan Yaz\u0131t\u0131<\/em>). Druga je na\npopisu ujgurska<\/strong> abeceda, razvijena iz sogidjskoga pisma, a sadr\u017eavala se\nod 4 samoglasnika i 14 suglasnika te imala tako tek 18 slova. Kada su posrijedi\nzapisi nastali na tome pismu, treba spomenuti djelo \u201eMaitrisimit\u201c (prijevod s\ntoharskoga) te \u201eAltun Yaruk\u201c, \u201eSekiz Y\u00fckmek\u201c, \u201ePrens Kalyanamkara ile\nPapamkara\u201c (prijevodi s kineskoga). Kori\u0161tena od X. do sredine XX. arapska<\/strong>\nabeceda<\/em> sadr\u017eavala se od 28 slova gdje su neke verzije pove\u0107avane ako bi\nkarakteristike odre\u0111enih jezika to zahtijevale. Prvo djelo u turskoj\nknji\u017eevnosti napisano arapskim pismom jest \u201eKutadgu Bilig\u201c Ysufa Has Hacipa. \u0106irilica<\/strong>\nje pismo koje turkijski narodi u sastavu SSSR-a koriste od 1937. godine. Danas\n– nekoliko desetlje\u0107a nakon raspada Saveza – poja\u010dani su napori odre\u0111enih\nnaroda za prelaskom na latinicu<\/strong>, pismo koje se u Republici Turskoj\nodlukom Velike narodne skup\u0161tine Turske koristi od po\u010detka studenoga 1928.\ngodine. Slova q<\/em>, x<\/em> i w<\/em> izba\u010dena su, a umetnuti su \u0131<\/em>, \u00fc<\/em>, \u00f6<\/em>, \u011f<\/em>, \u015f<\/em>\ni \u00e7<\/em>. <\/p>\n\n\n\n <\/em><\/strong>G\u00f6kt\u00fcrk\/Orhunska\nabeceda<\/strong><\/p>\n\n\n\n Rije\u010d je o najstarijoj turkijskoj abecedi koja se\nkoristila izme\u0111u 8. i 10. st, a naziv je dobila prema Orhonskoj dolini u\ndana\u0161njoj Mongoliji gdje su prona\u0111eni natpisi \u0161to ih je objavio Vaisly Radlov,\na opisao i de\u0161ifrirao danski filolog Vilhem Thomsen 1893. g. <\/p>\n\n\n\n Razli\u010dite\nsu teorije o postanku toga pisma, a zapa\u017eena je, na primjer, ona koja tvrdi da\nda je rije\u010d o varijaciji aramejskoga pisma te ona prema kojoj su slova orhunske\nabecede nastala inspirirana kineskim znakovima. Ukupno postoji oko dvije stotine\nnatpisa te odre\u0111eni broj rukopisa koji su zabilje\u017eeni tom abecedom. <\/p>\n\n\n\n Iz\nprvoga, gokturskoga razdoblja, isti\u010du se poznati Gokturski natpisi<\/em> (K\u00f6k\nT\u00fcrk Yaz\u0131tlar\u0131, Orhun Kit\u00e2beleri<\/em>) koji se jo\u0161 nazivaju i Orhonskim<\/em>\n(nadgrobnim) natpisima<\/em>, a datira ih – kako tko – neki precizno prvi u\n732. godinu te drugi u 737, a neki okvirno, u 7. ili 8. st. po. Kr. Spomenici\nzasigurno pripadaju razdoblju Drugoga Isto\u010dnoga Turkijskoga Kaganata, i iako\npostoji spomenik jo\u0161 iz Prvoga, nije na turskome te zbog toga nama nema\npretjeranu vrijednost. Orhonski natpisi pripadaju K\u00fcl Tiginu i Bilge Ka\u011fanu.<\/p>\n\n\n\n Rije\u010d je\nistovremeno i o spomeniku koji je po mnogo\u010demu prvi te je stoga vrlo zanimljiv\nturkolozima i ostalim prou\u010davateljima. Najprije – prvi je to turski pisani\nzapis, nastao na staroturkijskome jeziku. Gledano s knji\u017eevne strane, nose\nOrhonski natpisi i sljede\u0107e osobitosti: prvi je to turski tekst na kojemu se\nspominje etnonim T\u00fcrk, a i prvi zabilje\u017eeni primjer govora\/obra\u0107anja kao\nknji\u017eevne vrste. Govore\u0107i o knji\u017eevnoj vrijednosti – pogotovo prema kraju\nteksta – treba svakako spomenuti ostvarene alternacije, paralelizmime, frazeme\ni poslovicama koje sadr\u017ee, a slu\u017ee nam i za rekonstrukciju povijesne istine.\nSaznaje se, naime, u njima, kako Bilge Ka\u011fan nije ratovao samo sa stranim\nnarodima (Kinezima, Mogolima, Tangutima), ve\u0107 i turkijskim (Oguzima, Kirgizima,\nUjgurima, Turgi\u0161erima i sl). I dok se na pitanju povjerenja istima mo\u017ee\nzastati, kineski izvori, koji potvr\u0111uju odre\u0111ene doga\u0111aje, otklanjaju razloge\nza sumnju. <\/p>\n\n\n\n Slikovito\nTalat Halman s ankaranskog Sveu\u010dili\u0161ta Bilkent nagla\u0161ava kako se tisu\u0107lje\u0107e\nturske knji\u017eevnosti prote\u017ee from Orhon Inscriptions to Orhan Pamuk.\nStaroturkijski jezik kojima su Natpisi \npisani mo\u017eemo preciznije nazvati sjevernim turskim ili gokturskim (K\u00f6k\nT\u00fcrk\u00e7e), a on je istovremeno jedan od starih turskih knji\u017eevnih dijalekata.\nIstim su zapisani i spomenici u Ongunu, Yeniseyu, Kara Balgusunu, Turkistanu i\nsl.<\/p>\n\n\n\n \u0160to se\nti\u010de drugoga, ujgurskoga razdoblja, velik je broj sa\u010duvanih spomenika koji\npripadaju istome, ve\u0107ina ih je napisana pod utjecajem maniheizma i budizma.\nKada bi ih trebalo nabrajati, istaknuli bi se: Altun Yaruk (Zlatno svjetlo),\nSekiz Y\u00fckmek (Osam svitaka), Irk Bitig (Knjiga vra\u010danja) koja je prvi zapis\norhonskoga pisma na papir i sl.<\/p>\n\n\n\n Ujgurska\nabeceda<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ujguri\nTarimske nizine<\/em><\/p>\n\n\n\n Ujguri su u po\u010detku bili jedna od\ngrupa plemena unutar turkijske konfederacije, no 744. godine, propa\u0161\u0107u Drugoga Turkijskog\nKaganata osnovali su svoj vlastiti kaganat koji se odr\u017eao gotovo jedno stolje\u0107e\n– sve dok ih nisu porazili Kirgizi. \nKineski izvori zabilje\u017eili su snagu kaganata koja se o\u010ditavala u\nprivilegijama koje su imali ujgurski trgovci u Kini, ustupcima kineskog cara za\nizgradnju manihejskih samostana te samim uvjetima savezni\u0161tva. Padom kaganata\n840, dio ujgurskih plemena migrirao je prema pokrajini Xin-Jiang gdje su\nutemeljili Carstvo Ko\u010do koje 1209. g. priznaje suverenitet Mongola i nestaje s\nnjima krajem 14. st. <\/p>\n\n\n\n Karakteristike\ni povijest pisma<\/em><\/p>\n\n\n\n Fehim Nametak u svojoj knjizi\nujgursko pismo karakterizira kao drugo najva\u017enije pismo Turaka. Ono \u0161to\nnazivamo \u201estaroujgurskim pismom\u201c koristilo se od 8. pa sve do 18. st. u\nTarimskoj nizini Sredi\u0161nje Azije za politi\u010dke, religiozne te knji\u017eevne svrhe.\nKoristilo se prije islamizacije te je do kraja 10. st. istisnulo runsko pismo u\nkineskom Turkmenistanu , no zadr\u017ealo se je i nakon islamizacije koja je sa\nsobom donijela arapsko pismo. Ujgursko pismo ostalo je u upotrebi na\npodru\u010dju Transoksanije i isto\u010dnim\nturskim zemljama, a dokumenti iz 18. st. prona\u0111eni u Dunghuangu predstavljaju\nposljednje rukopise pisane na ujgurskome jeziku i pismu. U to je vrijeme, nakon\nislamizacije, samo budisti\u010dko sve\u0107enstvo zadr\u017ealo ujgursko pismo. Staroujgurskim pismom bilje\u017eili su se\ntekstovi na turkijskim jezicima, kao i na kineskome, tibetskome, mongolskom i\nsanskrtu. Unato\u010d svojoj ra\u0161irenosti, va\u017eno je \nnaglasiti kako nije bilo jedino pismo koje se je koristilo na podru\u010dju\nSredi\u0161nje Azije. Sa\u010duvani su mnogi dokumenti koji sadr\u017ee staro ujgursko pismo\nzajedno sa intralinearnim Han znakovima, sanskrtskim napomenama,\nsrednjoazijskim varijantama brahmi pisma i arapskim pismom . Turfanska se\nzbirka, primjerice, sastoji od budisti\u010dkih, manihejskih i kr\u0161\u0107anskih\nreligioznih tekstova kao i onih sekularne prirode na preko 20 jezika i pisama. Mali dio rukopisa koji su otkriveni Isto\u010dnome Turkestanu pisani su na drvenim plo\u010dama, dok je ve\u0107ina\npisana na papiru koji se na tom podru\u010dju proizvodi od 2. st. <\/p>\n\n\n\n Pismo je kurzivno te ga\nkarakterizira povezivanje znakova, a posjeduje i karakteristike abjad sustava,\nodnosno sustava pisanja u kojemu svaki simbol predstavlja konsonant, dok je na\n\u010ditatelju da primijeni odgovaraju\u0107i samoglasnik. No, iako je pismo nastalo na temeljima\nabjada, staroujgurski posjeduje karakteristike abecede, to jest, kratki\nsamoglasnici su nazna\u010deni, a koriste se i dvoslovi i troslovi za ozna\u010davanje\nsamoglasnika. Sastoji se od 14 znakova \u010diji\noblik ovisi o polo\u017eaju u rije\u010di. Znakovi se mogu javljati izolirano ili pak na\npo\u010detku, u sredini, odnosno na kraju rije\u010di. U ranim i kasnim fazama pisma, ono\nse pisalo horizontalno, no po pravilu se pisalo vertikalno, odozgo prema dolje\nu stupcima koji se ni\u017eu s lijeva nadesno. <\/p>\n\n\n\n Smatra se da se pismo razvilo iz\nsogdijskoga tijekom 8. i 9. st. te se stoga naziva i sogdijsko-ujgurskim\npismom. Menges pak pretpostavlja da je\nsogdijsko te posljedi\u010dno tome i ujgursko pismo, proiza\u0161lo iz jedne od varijanta\nsirijskog pisma. Pandey , koji se bavi\nrazvijanjem Unicode standarda za azijska pisma, staro ujgursko pismo dijeli se\nprema vremenu nastanka na rano, pravilno (proper) i kasno, te prema oblicima\nznakova iz razli\u010ditih izvora na kurzivno, formalno i standardno. Kurzivni se\nstil koristio od 9. do 15. st. u raznim administrativnim dokumentima, dok se\nformalno staro ujgursko pismo koristilo u religijskim i knji\u017eevnim spisima. S\ndruge strane, standardni staro ujgurski se razvio u 12. st. s izumom woodblock<\/em>\ntiskanja. <\/p>\n\n\n\n Ujgursko su pismo – uz odre\u0111ene\nmodifikacije – preuzeli i Mongoli, a najstariji pisani mongolski spomenik je\ntekst kana D\u017eingis s po\u010detka 13. st. Kao\nprvo slu\u017ebeno pismo mongolskoga jezika, ujgursko je pismo postalo lingua\nfranca<\/em> koje se moglo koristiti diljem carstva kana D\u017eingisa. Predajom Ujgura pred mongolskom prijetnjom, kan\nje D\u017eingis na svoj dvor doveo \u010dlanove ujgurske aristokratske elite poput Tatar\nTongge, Bilge Buqa, Kara Iga\u010d Buyruqa i Mengsusa kako bi slu\u017eili kao dr\u017eavni\nsavjetnici i tutori \u010dlanovima kanove obitelji. \nPretpostavlja se da je D\u017eingis-kan preuzeo upravo ujgursko pismo zato\n\u0161to je velik broj trgovaca znao ujgursko pismo, ali i zato \u0161to su Ujguri imali\nvelik utjecaj na dvoru. Neki od tih\nslu\u017ebenika bili su i budisti\u010dki i kr\u0161\u0107anski ujgurski bah\u0161i ili bitk\u010di, koji su\nprenosili ujgurske tradicije.<\/p>\n\n\n\n Arabica<\/strong><\/p>\n\n\n\n Moderna arabica sastoji se od 28 grafema od kojih 3 (\u0627, \u0648 , \u0649) funkcioniraju i kao\nkratki ili dugi samoglasnici. S tehni\u010dke strane, arabicu je to\u010dnije nazvati\nabd\u017eadom nego abecedom s obzirom da se, za razliku od abecede, samo konsonanti\nbilje\u017ee grafemima, dok se vokali bilje\u017ee dijakriti\u010dkim znakovima iznad i ispod\nrije\u010di, i to samo ponekad. Arabica se pi\u0161e zdesna nalijevo, a svaki grafem ima\n\u010detiri varijante pisanja, i to: samostalnu, po\u010detnu, srednju i krajnju, \u0161to pak\novisi o tome gdje se u rije\u010di nalazi. <\/p>\n\n\n\n Turci su arabicu po\u010deli koristiti\nu 8. stolje\u0107u usporedno s prela\u017eenjem na islam, a prva knji\u017eevna djela na\nturskome jeziku zapisana arabicom su: Kutadgu Bilig<\/em> Yusufa Balasaguna te\nDivan-i Lugat-i T\u00fcrk<\/em> Mahmuda Ka\u0161garija. Oba su nastala u vrijeme\nKarahanidskog kaganata, prve turkijske dr\u017eave u kojoj je islam bio slu\u017ebena\nvjera. U Osmanskome Carstvu i Republici Turskoj u prvih nekoliko\ngodina od osnivanja arapska je abeceda kori\u0161tena za zapisivanje turskoga\njezika. Godine 1929 – zahvaljuju\u0107i nastojanjima prvog turskog predsjednika i\nreformatora Mustafe Kemala Atat\u00fcrka – uvedena je latinica. Od turkijskih\nnaroda, arabicu za zapisivanje svojih jezika danas koriste samo Ujguri u\nkineskoj pokrajini Xinjiang te Azeri koji \u017eive u Iranu, dok svi ostali koriste\nlatinicu ili \u0107irilicu. <\/p>\n\n\n\n Arabica je dizajnirana za zapisivanje arapskoga jezika\n\u010dijim foneti\u010dkim svojstvima odgovara, kao i – uz odre\u0111ene modifikacije u pismu\n– perzijskoga, no potpuno je neprakti\u010dna za zapisivanje turskoga. Arapski\nsuglasnici poput \u0639, \u063a, \u062e, \u0635, \u0636, \u0637 i \u0638 ne postoje u turskome\njeziku pa su suvi\u0161ni, a s druge strane arabici nedostaju grafemi kojima bi se\nmogli zabilje\u017eiti odre\u0111eni turski fonemi: g<\/em>, \u011f<\/em>, \u0131<\/em> i sl.\nDodatan je problem zapisivanje samoglasnika kojih je u turskom osam (a<\/em>, e<\/em>,\n\u0131<\/em>, i<\/em>, o<\/em>, \u00f6<\/em>, u<\/em>, \u00fc<\/em>), dok u arapskom za\nsamoglasnike postoje samo tri grafema (\u0627, \u0648, \u0649) kojima se uz pomo\u0107 dijakriti\u010dkih znakova bilje\u017ee i dugi\nsamoglasnici. Shodno tome, zaklju\u010dujemo da postoje dvije glavne pote\u0161ko\u0107e pri\nzapisivanju turskog jezika arapskim pismom:<\/p>\n\n\n\n a) postojanje nekoliko arapskih grafema za jedan turski\nfonem: npr. s<\/em> se moglo zapisivati kao \u062b, \u0633 i \u0635, a\nfonem h<\/em> mogao se zapisivati kao \u0647, \u062e i \u062d koji se u arapskom izgovaraju\nrazli\u010dito, no u osmanskom su se izgovarali isto<\/p>\n\n\n\n b) postojanje jednog arapskog grafema za nekoliko turskih\nfonema: tako se \u0643 mogao \u010ditati\nkao k<\/em>, g<\/em>, n<\/em>, i \u011f<\/em>, a \u064a se mogao \u010ditati\nkao i<\/em>, \u0131<\/em> ili y<\/em><\/p>\n\n\n\n I dok je situacija pod a) vodila je\nnekonzistencijama u zapisivanju turskoga, situacija pod b) rezultirala je\nozbiljnijim problemom, mogu\u0107nosti \u010ditanja jedne rije\u010di na nekoliko razli\u010ditih\nna\u010dina pri \u010demu ona poprima i razli\u010dita zna\u010denja. Navodimo nekoliko primjera\nkoji to ilustriraju:<\/p>\n\n\n\n 1. rije\u010d \u0643\u0648\u0631\u0643<\/a> mogla se \u010ditati kao gevrek<\/em>\n(vrsta slanog peciva), k\u00fcrk<\/em> (krzno), k\u00fcrek<\/em> (lopata), k\u00f6r\u00fck<\/em>\n(mijeh) i g\u00f6rek<\/em> (pogled).<\/p>\n\n\n\n 2. \u0627\u0648 \u0646 se\nmogla \u010ditati kao on<\/em> (deset), un<\/em> (bra\u0161no) i \u00fcn<\/em> (slava)<\/p>\n\n\n\n 3. \u0634\u0643\u0631 se\n\u010ditala kao \u015feker<\/em> (\u0161e\u0107er) ili \u015f\u00fck\u00fcr<\/em> (zahvalnost)<\/p>\n\n\n\n Neprilago\u0111enost arapskog pisma\nturskome jeziku i nekonzistencije u pisanju znatno su ote\u017eavale u\u010denje jezika i\nopismenjavanje. Prema odre\u0111enim izvorima, turskoj\nje djeci u vrijeme Osmanskoga Carstva bilo lak\u0161e nau\u010diti \u010ditati neki strani\njezik koji se pi\u0161e latinicom nego svoj vlastiti, upravo zbog te\u0161kog i\nkompliciranog pisma. U tom je smislu poduhvat Mustafe Kemala Atat\u00fcrka – uvo\u0111enje\nlatini\u010dnog pisma namjesto arabice – bio uistinu revolucionaran i prijeko\npotreban za opismenjivanje \u0161irih masa, o \u010demu \u0107e vi\u0161e rije\u010di biti u narednim\npoglavljima seminara. <\/p>\n\n\n\n <\/em><\/strong>\u0106irilica<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u0106irilica je slavensko pismo koje\nnastaje u 10. st, nakon pojave glagoljice. Razvila se iz gr\u010dkog alfabeta, dok\nsu ona slova koja su bila tipi\u010dna za slavenske jezike preuzeta iz glagoljice.\n\u0106irilicu su osmislili u\u010denici \u0106irila i Metoda kao odgovor na kompleksnost\nglagolji\u010dnog pisma, a prevladava mi\u0161ljenje kako je \u0107irilica kona\u010dno\nkodificirana kao slu\u017ebeno bugarsko pismo 983. godine u Preslavu. <\/p>\n\n\n\n \u0106irilica je u mnogim dr\u017eavama\nopstala kao ili slu\u017ebeno ili ravnopravno pismo uz latinicu. Danas je nalazimo u\nupotrebi kod mnogih slavenskih, ali i ne-slavenskih jezika poput kaza\u0161kog,\nkirgi\u0161kog, tatarskog, ba\u0161kirskog i \u010de\u010denskog, a u pro\u0161losti je bila i slu\u017ebeno\npismo u, danas neovisnim, dr\u017eavama biv\u0161eg Sovjetskog Saveza poput\nTurkmenistana, Uzbekistana, Azerbajd\u017eana, Kazahstana i Kirgistana. Tako\u0111er je\nbila i ostala slu\u017ebeno pismo u Tatarstanu, turkijskoj republici unutar Ruske\nFederacije. Predmet interesa ovog rada jest upravo reforma pisma i prijelaz na\n\u0107irili\u010dno pismo u turkijskim dr\u017eavama Centralne Azije za vrijeme, ali i nakon\nraspada Sovjetskog Saveza. <\/p>\n\n\n\n Nakon sklapanja Sovjetskog Saveza na\npodru\u010dju nekada\u0161nje Carske Rusije, zapo\u010deo je proces politi\u010dke i kulturolo\u0161ke\nintegracije brojnih ne-ruskih naroda koji su mu pripadali. Jedan od mehanizama\ntakve integracije bilo je provo\u0111enje posebne lingvisti\u010dke politike sovjetskog\nre\u017eima, koja je kao cilj imala ne samo postaviti ruski jezik kao drugi materinji\njezik ne-ruskim narodima, ve\u0107 i sistematizirati i nadograditi mnoge manjinske\njezike unutar Saveza.<\/p>\n\n\n\n Bitno je napomenuti kako do po\u010detka\n19. st. ve\u0107ina turkijskih jezika Centralne Azije nije ni posjedovala svoje\npismo, niti su ti jezici bili kori\u0161teni u administrativne i edukativne svrhe, a\nsama nepismenost bila je op\u0107e pro\u0161irena. Pa ipak, arapski, perzijski i izumrli\n\u010dagatajski bili su smatrani kao jezici presti\u017ea, kulture i komunikacije u vi\u0161im\nslojevima dru\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n Vi\u0161e nego potreban program masovne\nedukacije turkijskih naroda Centralne Azije odvijao se uz mnogo napora i du\u017ee\nnego o\u010dekivano, nerijetko zbog nedostatka u\u010ditelja obrazovanih i sposobnih\npredavati na materinjem jeziku. Za razliku od Turaka, kojima su turkijski\nnarodi kulturolo\u0161ki, povijesno i lingvisti\u010dki vrlo bliski, u Centralnoj Aziji,\nu godinama nakon 1917, val nacionalizma i ideja nacije jo\u0161 nisu bili prodrli.\nStvaranje nacija i narodnosti ovih dr\u017eava bilo je rje\u0161enje sovjetskog re\u017eima da\nzaobi\u0111e potencijalan val nacionalizma kod turkijskih, ali i ostalih ne-ruskih\nnaroda pod SSSR-om. Ovi narodi, dakle, fiktivno su posjedovali vlastita\ndru\u0161tvena, ekonomska i kulturolo\u0161ka svojstva koja bi tako opravdala i u\u010dvrstila\nnjihovo priklju\u010divanje u Sovjetski Savez. Svaka reforma pisma sadr\u017ei u sebi\netnopoliti\u010dki, kulturolo\u0161ki i integracijski zna\u010daj. U novonastalome Sovjetskom\nSavezu, rano uvo\u0111enje \u0107irilice upu\u0107ivalo bi na ideolo\u0161ke konotacije\nrusifikacije ne-ruskoga dijela stanovni\u0161tva, stoga se odvilo tek u kasnim\ntridesetim i ranim \u010detrdesetim godinama pro\u0161log stolje\u0107a, nakon romanizacije\nturkijskih i ostalih jezika. Me\u0111utim, jo\u0161 u predrevolucionarnoj Rusiji zapa\u017een\nje trud \u010duva\u0161kih intelektualaca da primijene \u0107irili\u010dno pismo u vlastitom\njeziku. Nakon dugogodi\u0161njih eksperimenata, 1871. g. osmi\u0161ljeni su \u0107irili\u010dna\nabeceda i pravopis utemeljeni na fonolo\u0161kim pravilima. I dalje sovjetska\nlingvisti\u010dka politika imala je kao cilj 1) usavr\u0161avanje i oboga\u0107ivanje\npostoje\u0107ih jezika, pro\u0161irenje njihovog djelokruga, odnosno preobrazbu\nplemenskih jezika u razvijene narodne jezike s bogatom terminologijom i\nvokabularom te 2) uspostavljanje ruskoga jezika kao drugoga materinjeg jezika i\n3) uklanjanje velikoga broja posu\u0111enica iz arapskoga i perzijskoga jezika\nnaslije\u0111enih od muslimanskih osvaja\u010da tijekom povijesti.<\/p>\n\n\n\n Dakle, promjena alfabeta te\u017eak je\npothvat koji zahtijeva veliko ulaganje u razli\u010dite sfere, po\u010dev\u0161i od ekonomskoga\npa sve do kulturolo\u0161koga i lingvisti\u010dkoga aspekta. Ekonomski gledano, zahtijeva\nvelike investicije u ponovo tiskanje novih ud\u017ebenika i literature na tom pismu,\nzatim ponovnu edukaciju u\u010ditelja i op\u0107eg stanovni\u0161tva te zamjenu javnih\nznakova. Kulturolo\u0161ki ozna\u010dava prekid sa prethodnom tradicijom i ostav\u0161tinom\npro\u0161lih generacija, a lingvisti\u010dki zahtijeva stru\u010dni korpus iskusnih filologa,\nne uvijek dostupnih u to vrijeme u spomenutim dr\u017eavama. <\/p>\n\n\n\n Na Turkolo\u0161kom kongresu u Bakuu\n1926. g. predlo\u017eena je romanizacija arapskog pisma te je – unato\u010d sna\u017enoj\nopoziciji – ve\u0107 1929. g. stavljena u upotrebu. Odobrena latinska abeceda bila\nje poznata pod nazivom UTLA (Univerzalna turkijska latinica). Takvo pismo u\nsvakodnevnoj upotrebi moglo je pridonijeti razumljivosti svih jezika koji je\nkoriste, a me\u0111u kojima je odve\u0107 bilo dovoljno srodnosti. Sovjetski re\u017eim je u\nkasnim tridesetim odlu\u010dio zamijeniti turkijsku latinicu modificiranim i\nprilago\u0111enim \u0107irili\u010dnim pismom, a odluka o ovom zakonu je stupila na zakon 8.\nsvibnja 1940. g. <\/p>\n\n\n\n Na zapadu, prijelaz s arapskog pisma\nna latinicu, koji je potom uslijedio prelaskom na \u0107irilicu, tuma\u010dio se kao\nproizvoljan potez sovjetskog re\u017eima motiviran ideolo\u0161kim i politi\u010dkim te\u017enjama\nte kao \u010din protiv volje muslimanskog stanovni\u0161tva. Pa ipak, nema sumnje da je\nuvo\u0111enje latinice moglo doprinijeti samo ujedinjenju turkijskih naroda, dok je\nsovjetska nacionalna politika bila osmi\u0161ljena tako da ih upravo razdvoji i\nnaglasi njihove razlike. <\/p>\n\n\n\n Dok je proces prelaska na latini\u010dno\npismo nadgledao Centralni komitet, lokalni u\u010denjaci narodnih republika i\noblasti sastavljali su \u0107irili\u010dne abecede bez sudjelovanja ikakvih\nkoordinacijskih tijela, \u0161to je dovelo do ne\u017eeljenih rezultata. Jedan te isti\nfonem obilje\u017eavao se razli\u010ditim slovima ili kombinacijom slova, dok je jedno te\nisto slovo u razli\u010ditim jezicima ozna\u010davalo potpuno razli\u010dite zvukove. <\/p>\n\n\n\n Latinica<\/strong><\/p>\n\n\n\n Tijekom dvadesetih i tridesetih\ngodina pro\u0161loga stolje\u0107a me\u0111u turkijskim narodima dolazi do reforme pisma tj.\nprijelaza s arapskoga pisma na latinicu. Nakon \u0161to je Republika Turska 1928. g.\nslu\u017ebeno uvela latinicu, u SSSR-u, kako bi se sprije\u010dilo ujedinjenje i suradnju\nturkijskih naroda, dolazi do uvo\u0111enja \u0107irilice. Od 40-ih godina 20. st. pa sve\ndo raspada, turkijski narodi u sklopu SSSR-a koristili su \u0107irilicu. Nakon\nraspada dr\u017eave i stjecanja neovisnosti, ponovno se me\u0111u turkijske narode uvodi\nlatinica. <\/p>\n\n\n\n Azeri\nsu jedan od prvih turkijskih naroda koji su pre\u0161li na latinicu. Latinica je\nslu\u017ebeno prihva\u0107ena 1924. g. Kasnije 1934. g \noriginalno uvedena latinica zamijenjena je Univerzalnom turkijskom\nlatinicom. Latinica je slu\u017ebeno uvedena\nu Uzbekistan 1930. g. Zajedno s latinicom predstavljeni su i novi knji\u017eevni\njezik, gramatika i vokabular temeljeni na dijalektu grada Ta\u0161kenta. Karakalpaci,\nnarod autoimune pokrajine u dana\u0161njem Uzbekistanu, do 1928. g. nisu imali svoj\nknji\u017eevni jezik. Nakon \u0161to je prihva\u0107ena Univerzalna turkijska latinica doga\u0111a\nse nagli razvoj jezika koji je prekinut 1939. uvodom \u0107irilice. U Turkmenistanu je Univerzalna turkijska\nlatinica slu\u017ebeno uvedena izme\u0111u 1929. i 1930. g, dok su ju Kirgizi prihvatili\n1928, a Kazasi 1924. godine.<\/p>\n\n\n\n Nakon raspada SSSR-a 1991. godine i\nstjecanja neovisnosti, pet turkijskih republika (Kazahstan, Azerbajd\u017ean,\nTurkmenistan, Uzbekistan i Kirgistan) dolazi do ponovne reforme pisma s\n\u0107irilice na latinicu. Prije progla\u0161enja neovisnosti 1989. g. sve su republike\nproglasile vlastite jezike slu\u017ebenim jezikom. U listopadu 1991. g. donesen je\nnovi zakon koji je dopustio turkijskim narodima koji \u017eive u Ruskoj Federaciji\nkori\u0161tenje vlastitoga jezika uz ruski jezik, \nkao slu\u017ebenog. Latinica je slu\u017ebeno prihva\u0107ena u Azerbajd\u017eanu 1991. g, u\nTurkmenistanu, Gagauziji, Uzbekistanu i na Krimu 1993. g. te u autonomnoj\npokrajini Karakalpakistan u Uzbekistanu 1994. g. <\/p>\n\n\n\n Azerbajd\u017ean<\/em><\/p>\n\n\n\n Nakon progla\u0161enja neovisnosti\nAzerbajd\u017ean je postao prva turkijska dr\u017eava koja je prihvatila latinicu, 1991. g.\nAzerbajd\u017eanski predsjednik Abulfaz Elchibey azerbajd\u017eanski je jezik proglasio\nslu\u017ebenim u prosincu 1992. Prva knjiga na latinici objavljena je 1992, a bavila\nse razlikama turskog i azerbajd\u017eanskog jezika. \nNa Kongresu o turkijskim jezicima odr\u017eanom u Turskoj 1991, mnogi turski\nintelektualci odr\u017eali su govore podr\u017eavaju\u0107i uvo\u0111enje turskog jezika i\nprihva\u0107anje latinice u svim turkijskim dr\u017eavama. To je navelo azerbajd\u017eanske\nintelektualce da brane azerbajd\u017eanski jezik navode\u0107i kako odre\u0111ena slova\nlatinice kori\u0161tene u Turskoj nisu kompatibilna s azerbajd\u017eanskim jezikom. Na\ntim idejama 1993. usvojena je latini\u010dka abeceda koja se sastoji od 32 slova. <\/p>\n\n\n\n Turkmenistan<\/em><\/p>\n\n\n\n Turkmenski je progla\u0161en slu\u017ebenim\njezikom 1993. Iste je godine prihva\u0107ena latinica koja se sastojala od 30 slova.\nPrije nego se po\u010dela u\u010diti u \u0161kolama latinica bila je objavljivana na plakatima\ni oglasnim plo\u010dama. Zapo\u010det je program reforme \u0161kolstva te su do 2000. godine\nsvi predmeti od 1 do 10 razreda preba\u010deni na latinicu. Tijekom \u0161kolske godine\n1993\/94. latinica se, u sklopu sati turkmenskog jezika, podu\u010davala 34 \u0161kolska\nsata tjedno.<\/p>\n\n\n\n Nakon ponovnog uvo\u0111enja latinice u\nTurkmenistanu dolazi do pitanje koju latinicu uvesti. Postojale su tri opcije;\njedna se grupa zalagala za to da se vrati latinica koja se koristila prije\nprelaska na \u0107irilicu, druga je podr\u017eavala uvo\u0111enje latinice koja se koristi u\nRepublici Turskoj, a tre\u0107a grupa zalagala se za uvo\u0111enje potpuno nove abecede.\nPredsjednik Niyazov donio je odluku o\nstvaranju nove latinice kako bi sprije\u010dio utjecaj drugih jezika na\nturkmenski. <\/p>\n\n\n\n Uzbekistan<\/em><\/p>\n\n\n\n Uzbe\u010dki je progla\u0161en slu\u017ebenim\njezikom 1992. godine. Republika je Uzbekistan 7. svibnja 1993. prihvatila novi\nzakon o pripremi za uvo\u0111enje nove abecede te su odr\u017eavani brojni sastanci kako\nbi se ta ideja prenijela u praksu. Gramatika s osnovnim pravilima uzbe\u010dkog\njezika napisana na latinici odobrena je 24. kolovoza 1995. Iste godine prvi\nrazredi srednje \u0161kole zapo\u010deli su s uporabom novog pisma te su napisani i\nobjavljeni ud\u017ebenici i vodi\u010di na\nlatinici. Tako\u0111er, latinica se po\u010dela koristiti i na fakultetima te su bili\norganizirani te\u010dajevi iste za zaposlenike u dr\u017eavnoj slu\u017ebi. Vlada Uzbekistana\ndonijela je rezoluciju da do 2005. godine cijela dr\u017eava, posebice \u0161kolstvo mora\npre\u0107i na latinicu. <\/p>\n\n\n\n Kirgistan\ni Kazahstan <\/em><\/p>\n\n\n\n Kirgi\u0161ki je progla\u0161en slu\u017ebenim\njezikom 1993. godine, kada je odlu\u010deno i da \u0107e cijela dr\u017eava pre\u0107i na latinicu,\nme\u0111utim zbog financijskih pote\u0161ko\u0107a to nije bilo mogu\u0107e. <\/p>\n\n\n\n Kaza\u0161ki je, uz ruski, postao\nslu\u017ebenim jezikom 1992. godine. Iste godine odr\u017eane su brojne debate o prelasku\ns \u0107irili\u010dnoga na latini\u010dno pismo, me\u0111utim veliki tro\u0161kovi prelaska odgodili su\ntaj plan. Predsjednik Nazarbayev 2015. godine najavio je reformu\npisma te prelazak na latinicu.<\/p>\n\n\n\n Danas, od \u0161est neovisnih turkijskih\ndr\u017eava, \u010detiri se slu\u017ee latini\u010dnim pismom, ito: Republika Turska, Azerbajd\u017ean,\nTurkmenistan i Uzbekistan, a Kazahstan je najavio reformu pisma.<\/p>\n\n\n\n TURSKA SLOVNA REVOLUCIJA<\/strong><\/p>\n\n\n\n <\/strong>Pod nazivom\n\u201eSlovna revolucija\u201c pamti se u Turskoj doga\u0111aj kojim je Zakonom 1353 donesenim\n1. studenoga 1928. godine prihva\u0107ena tzv. turska abeceda kojom zamijenjena\n\u201eosmanska\u201c – svojevrsni spoj arapske i perzijske.<\/p>\n\n\n\n Kao \u0161to je slu\u010daj bio i u drugim\nturkijskim dr\u017eavama, i u Turskoj se raspravljalo o na\u010dinu na koji bi se trebao\nrije\u0161iti problem pisma nepogodnoga za osmanski turski jezik; jo\u0161 od 19. st.\ngovori se tako o dvjema idejama: 1) prilagodbi osmanske abecede jeziku i 2) prihva\u0107anju\nlatinice.<\/p>\n\n\n\n Za bolje razumijevanje nu\u017enosti prelaska\nna latinicu, treba shvatiti i ostale povijesne okolnosti. \u0160irenjem telegrafa,\nrecimo, jo\u0161 od 1850-ih godina, kada se javila potreba za ubrzanom komunikacijom,\nnastaju problemi jer ure\u0111aji koji su dolazili iz Francuske nisu mogli bilje\u017eiti\narabicu. Ipak, u vi\u0161e kozmopolitskim gradovima, kao \u0161to su to naselje Beyoglu u\nIstanbulu, Selanik (Solun) i Izmir. Va\u017ean su utjecaj imale i knjige i novine\nkoje su se krajem 19. st. tiskale na latinici \u0161to je bio svojevrsni pokazatelj\nmogu\u0107nosti prelaska na to pismo. Kada je Albanija jo\u0161 1911. g. usvojila pismo\nkoje se temeljilo na latinici te kasnije 1922. g. i Azerbajd\u017ean, i u Turskoj se\npo\u010dela ra\u0111ati ideja o va\u017enosti i mogu\u0107nosti prelaska na latinicu.<\/p>\n\n\n\n Atat\u00fcrk i reforma pisma<\/em><\/p>\n\n\n\n Temom reforme pisma Mustafa Kemal\npo\u010deo se zanimati jo\u0161 dok je boravio u Siriji od 1905. do 1907. g, da bi 15-ak\ngodina kasnije, 1922. g, o istome razgovarao i s poznatom turskom knji\u017eevnicom\nHalide Edip. Iste je godine, kada je upitan za\u0161to se ne prelazi na latinicu,\nodgovorio je: \u201eJo\u0161 nije vrijeme.\u201c 28. svibnja 1928. godine progla\u0161en je zakon o\nuporabi tzv. me\u0111unarodnih brojeva, na koji nije do\u0161la nikakva prevelika\nreakcija. Gotovo istovremeno s proglasom toga zakona, osnovana je i komisija za\nreformu pisma.<\/p>\n\n\n\n Glavni su problemi kojima se bavila\nta komisija bili bilje\u017eene znakova kaf i kef, a predlo\u017eeno je da se zamijene\nslovima q i k, \u0161to je Atat\u00fcrk odbio, kao \u0161to se nije slagao ni s predvi\u0111anjima\nprema kojima bi reforma trebala trajati izme\u0111u 5 i 15 godina. Kazao je: \u201eIli \u0107e\nse zbiti u tri mjeseca, ili ne\u0107e nikada.\u201c Nakon te je re\u010denice 9. kolovoza\n1928. nova abeceda predstavljena na ve\u010deri stranke CHP, a u narednih nekoliko\nmjeseci i narodu po svim turskim pokrajinama. Zapo\u010dela su velika nastojanja da\nse narodu predstavi nova abeceda: ve\u0107 11. kolovoza u pala\u010di Dolmabah\u010de Ibrahim\nNecmi (Dilmen) pred samim je Atat\u00fcrkom odr\u017eao predavanje o latinici, 29.\nkolovoza ministar pa\u0161a Ismet Inonu odr\u017eao je konferenciju za novinare i obratio\nse javnosti po pitanju reforme pisma… Atat\u00fcrk je kasnije krenuo u obilazak\ndr\u017eave te narod podu\u010davao latini\u010dnome pismu. U razdoblju od 8. do 25. listopada\niste godine svi su namje\u0161tenici u dr\u017eavnim slo\u017ebama pro\u0161li kroz ispit\nkori\u0161tenja nove abecede.<\/p>\n\n\n\n U Velikoj skup\u0161tini je nakon 1. studenoga\npredstavljen zakon o usvajanju nove abecede, a isti je prihva\u0107en odlukom od 3.\nstudenoga 1928.<\/p>\n\n\n\n LITERATURA<\/strong><\/p>\n\n\n\n Abboud, Peter F., ur.. Elementary Modern Standard Arabic 1<\/em>.\nCambridge University Press, 1983.<\/p>\n\n\n\n Ats\u0131z G\u00f6kda\u011f, Bilgehan. ”The\nappearance of turkish written languages in the context of language planing” in\nThe Turks<\/em>, edited by Hasan Celal G\u00fczel et al. 69-88. Ankara: Yeni\nT\u00fcrkiye Publications, 2002.<\/p>\n\n\n\n Bekerie, Ayele. Ethiopic\nan African Writing System: Its History and Principles<\/em>. Trenton: Red Sea\nPress, 1997.<\/p>\n\n\n\n Daniels, Peter T. The\nWorld’s Writing Systems<\/em>. Oxford: Oxford University Press, 1996.<\/p>\n\n\n\n Doss, Glover, Goza,\nWigginton. The Foundations of Communication in Criminal Justice Systems<\/em>.\nBoca Raton; CRC Press, 2016.<\/p>\n\n\n\n Hagopian, V. H. Ottoman-Turkish Conversation Grammar<\/em>.\nLondon: Heidelberg, 1907. Dostupno na: https:\/\/archive.org\/details\/ottomanturkishco00hago\/page\/26<\/a><\/p>\n\n\n\n Hamut, Baharg\u00fcl i\nJoniak-L\u00fcthi, Agnieszka. \u201eThe Language Choices and Script Debates among the\nUyghur in Xinjiang Uyghur Autonomous Region, China,\u201c Linguistik Online<\/em> 70 (2015.), 111-124. Dostupno na: http:\/\/citeseerx.ist.psu.edu\/viewdoc\/download?doi=10.1.1.692.7380&rep=rep1&type=pdf<\/a><\/p>\n\n\n\n Handbook of Cultural\nSociology<\/em>. Abington-on-Thames: Routledge, 2010. Urednici (John R.\nHall, Laura Grindstaff).<\/p>\n\n\n\n Hostler, Charles Warren. The\nTurks of Central Asia<\/em>. SAD: Praeger, 1993.<\/p>\n\n\n\n https:\/\/linguisticator.com\/the-arabic-alphabet-what-is-an-abjad\/<\/a> (9.10.2019.)<\/p>\n\n\n\n https:\/\/www.omniglot.com\/writing\/azeri.htm<\/a> (11.10.2019.)<\/p>\n\n\n\n Landau, Jacob M.\n“Alphabet Reform in the Six Independent Ex-Soviet Muslim Republics.” Journal\nof the Royal Asiatic Society<\/em>, Third Series, 20, no. 1 (2010): 25-32.\nhttp:\/\/www.jstor.org\/stable\/27756121.<\/p>\n\n\n\n Landau, Jacob M. \u201cAlphabet Reform in the Six\nIndependent Ex-Soviet Muslim Republics.\u201d Journal of the\nRoyal Asiatic Society<\/em>, vol. 20, no.\n1, 2010, pp. 25\u201332. JSTOR<\/em>, www.jstor.org\/stable\/27756121<\/a>.<\/p>\n\n\n\n Season, Rosemary: The\nAcquisition of a Second Writing System<\/em>. Bristol: Intellect Books, 1995.<\/p>\n\n\n\n Wheeler, Geoffrey. \u201cThe Turkic Languages of\nSoviet Muslim Asia: Russian Linguistic Policy.\u201d Middle Eastern Studies<\/em>, vol. 13, no.\n2, 1977, pp. 208\u2013217. JSTOR<\/em>, www.jstor.org\/stable\/4282643<\/a>.<\/p>\n\n\n\n Winner, Thomas G. \u201cProblems of\nAlphabetic Reform among the Turkic Peoples of Soviet Central Asia,\n1920-41.\u201d The Slavonic and East European\nReview<\/em>, vol. 31, no. 76, 1952, pp.\n133\u2013147. JSTOR<\/em>, www.jstor.org\/stable\/4204408<\/a>.<\/p>\n\n\n\n Wood, Margaret M.\n\u201eLatinizing the Turkish Alphabet: A Study in the Introduction of a Cultural\nChange\u201c. American Journal of Sociology<\/em> Vol. 35, No. 2 (1929), 194-203. Dostupno na: https:\/\/www.jstor.org\/stable\/2766122?<\/a><\/p>\n\n\n\n Yorulmazo\u011flu, Erol. The Turks vol.1<\/em>. South Carolina:\nCreateSpace Independent Publishing Platform, 2017.![\"\"](\"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/wp-content\/uploads\/2019\/11\/Sivas2.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/wp-content\/uploads\/2019\/11\/Sivas3.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/wp-content\/uploads\/2019\/11\/Sivas4-1.png\")
<\/figure><\/div>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/wp-content\/uploads\/2019\/11\/Sivas1.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n