{"id":436,"date":"2018-11-09T08:04:01","date_gmt":"2018-11-09T08:04:01","guid":{"rendered":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/?p=436"},"modified":"2022-06-21T12:25:45","modified_gmt":"2022-06-21T12:25:45","slug":"ljetna-skola-turskog-1-dio","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/ljetna-skola-turskog-1-dio\/","title":{"rendered":"Ljetna \u0161kola turskog – 1. dio"},"content":{"rendered":"\n
\r\n

Ljetna \u0161kola turskog jezika u organizaciji Instituta Yunus Emre program je za studente turskog jezika i one koji poha\u0111aju te\u010daj turskog jezika u Institutu. U trajanju od 3 tjedna polaznici slu\u0161aju 60 sati turskog jezika, a nakon nastave organizirane su razne aktivnosti i izleti.<\/h4>\r\n<\/figure>\r\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n\n\n

Na ljetnoj \u0161koli 2018. godine sudjelovalo je oko 1000 u\u010denika iz 118zemalja. Za nas, kao studente turkologije, program ljetne \u0161kole organiziran je uAnkari.<\/p>\n\n\n\n

Nedjelja je, 15. srpnja, finale Svjetskog nogometnog prvenstva, hrvatskureprezentaciju danas popodne o\u010dekuje okr\u0161aj protiv Francuske. A nas petero? Miputujemo za Tursku. Maskirani u crveno-bijele kvadrati\u0107e nalazimo se ispredzagreba\u010dke zra\u010dne luke Franjo Tu\u0111man. Manje-vi\u0161e svjesni da \u0107emo za nekolikosati stati da dugo i\u0161\u010dekivano tursko tlo, ostavljamo prtljagu, prolazimo krajduge kolone navija\u010da koji idu za Moskvu i kre\u0107emo prema svom gejtu.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Za ne\u0161to vi\u0161e od 2 sata sletjeli smo u Istanbul, na zra\u010dnu luku Atat\u00fcrk. Odande nas transfer prevozi do zra\u010dne luke na azijskoj strani Istanbula, Sabiha G\u00f6k\u00e7en. Tijekom vo\u017enje od sat vremena kroz prozor promatramo djeli\u0107e Istanbula, gust promet i turske zastave obje\u0161ene na svakoj drugoj zgradi. Prelaze\u0107i na azijsku stranu, preko Mosta sultana Mehmeda Osvaja\u010da, okidamo mutne slike Bospora i tvr\u0111ave Rumeli Hisari.<\/p>\n\n\n\n

U Turskoj je nemogu\u0107e spojiti se na neki otvoreni Wi-Fi, pa \u010dak niti naaerodromu. Dok \u010dekamo let za glavni grad, \u010davrljamo, promatramo kako avioniuzlije\u0107u i slu\u0161amo neumornu tetu na razglasu: Pa\u017enja, pa\u017enja!<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Na letu za Ankaru upoznajemo simpati\u010dne studente iz Srbije, njih \u010detvero. Let traje oko sat vremena i tijekom tih sat vremena propu\u0161tamo prvo poluvrijeme utakmice. Francuska vodi. Slije\u0107emo u Ankaru, uzimamo svoju prtljagu i na izlazu nas \u010dekaju vodi\u010di. Skuplja se jo\u0161 15-ak studenata s kojima kre\u0107emo prema Hacettepe kampusu. U manjem autobusu kre\u0107e zabava uz tursku glazbu. Sretni i umorni promatramo topli zalazak sunca nad Ankarom, visoke poslovne zgrade i minarete d\u017eamija koji izmi\u010du pred nama.<\/p>\n\n\n\n

Sti\u017eemo u Hacettepe, mjesto koje \u0107e biti na\u0161 dom sljede\u0107a tri tjedna. Nakon skoro 10 sati puta uspijevamo se povezati na internet (\u017eivio eduroam!).<\/p>\n\n\n\n

Domovi u Turskoj razdvojeni su, odnosno mu\u0161ki i \u017eenski dom u zasebnim je zgradama. Nakon \u0161to sam se registrirala i dobila klju\u010deve sobe, kre\u0107em prema sobi gdje je ve\u0107 smje\u0161tena moja cimerica.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

U redu, uspjela sam dovu\u0107i kofer i jo\u0161 nekoliko manjih torbi do svog kata i stojim pred svojom sobom. Kucam, nitko se ne javlja. Otklju\u010davam vrata, svjetlo je upaljeno, kraj lijevog kreveta stoji veliki crveni kofer. Na fri\u017eideru stoji paket nekakve slastice, natpis je na arapskom pa ne uspijevam razumjeti. Ostavljam svoje stvari i poku\u0161avam u glavi slo\u017eiti onih nekoliko osnovnih re\u010denica za upoznavanje koje se u\u010de na prvoj godini. Soba je malena s \u010detiri stola, dva kreveta na kat, tri ormara i malim fri\u017eiderom. Na prozoru je obje\u0161ena mala turska zastava. Gledam po sobi, plavo-zelena boja namje\u0161taja stvara neku \u010dudnu bolni\u010dku atmosferu. U sobu odjednom ulaze tri djevojke, pri\u010daju na arapskom. Jedna od njih je moja cimerica. Upoznajemo se, imena im zaboravljam odmah, a niti one ne pamte moje. Razgovaramo kratko o utakmici, zatim se pozdravljamo i one izlaze iz na\u0161e sobe.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u010cavrljamo tako cimerica i ja, turski nam je podjednako dobar, barem mi se tako \u010dini. Pri\u010da mi \u0161to je sva uspjela istra\u017eiti na kampusu i kako me cijeli dan \u010dekala. Molim ju da mi napi\u0161e svoje ime na papir kako ga do jutra ne bih zaboravila. Pi\u0161e ga najprije na latinici, a zatim na arapskom pismu. Ja joj napi\u0161em svoje ime, a ona kao iz topa vikne: Paulito!<\/p>\n\n\n\n

Kevser je iz Al\u017eira, \u017eivi u glavnom gradu Al\u017eiru, ima 20 godina i studentica je tre\u0107e godine turskog jezika i knji\u017eevnosti. Vrlo je slatka, vesela i nasmijana.<\/p>\n\n\n\n

Umorna od cjelodnevnog puta lije\u017eem u krevet, postavljam alarm i tonem usan. Sutra po\u010dinje prava avantura.<\/p>\n\n\n\n

autorica:Paula Dren\u0161ki<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na ljetnoj \u0161koli 2018. godine sudjelovalo je oko 1000 u\u010denika iz 118zemalja. Za nas, kao studente turkologije, program ljetne \u0161kole organiziran je uAnkari. Nedjelja je, 15. srpnja, finale Svjetskog nogometnog prvenstva, hrvatskureprezentaciju danas popodne o\u010dekuje okr\u0161aj protiv Francuske. A nas petero? Miputujemo za Tursku. Maskirani u crveno-bijele kvadrati\u0107e nalazimo se ispredzagreba\u010dke zra\u010dne luke Franjo Tu\u0111man. […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":437,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"spay_email":""},"categories":[9,318],"tags":[106,112,39,108,102,110],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/wp-content\/uploads\/2018\/11\/WhatsApp-Image-2018-11-09-at-00.43.32.jpeg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/436"}],"collection":[{"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=436"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/436\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":637,"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/436\/revisions\/637"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/437"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=436"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=436"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=436"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}