{"id":1773,"date":"2020-08-25T10:23:17","date_gmt":"2020-08-25T10:23:17","guid":{"rendered":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/?p=1773"},"modified":"2024-10-30T19:01:49","modified_gmt":"2024-10-30T19:01:49","slug":"svaciji-je-erasmus-drugaciji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/svaciji-je-erasmus-drugaciji\/","title":{"rendered":"Sva\u010diji je Erasmus druga\u010diji"},"content":{"rendered":"\n

Sva\u010diji je Erasmus druga\u010diji<\/h4>\n\n\n\n

pripremio: Marko \u0160apina<\/a><\/p>\n\n\n\n

\u201eSva\u010diji je Erasmus druga\u010diji\u201c re\u010denica je koju \u010desto ponavljam i uvijek isti\u010dem bilo studentima koji iz Hrvatske odlaze na razmjenu u Tursku, bilo turskim studentima koji dolaze u Zagreb. I vjerujem da je doista tako. Sve razmjene imaju neke zajedni\u010dke i dodirne to\u010dke, uspone i padove, uvijek su korisne, ali nikad iste. Mislim da se pri prijavljivanju na Erasmus treba voditi takvom mi\u0161lju.<\/em><\/strong><\/h5>\n\n\n\n

Kako je sve po\u010delo<\/strong><\/p>\n\n\n\n

            Tako sam i ja po\u010detkom 2019. g., kada se u sije\u010dnju raspisao natje\u010daj, ishitreno donio odluku da se prijavljujem na taj famozni Erasmus o kojemu su svi pri\u010dali, razmi\u0161ljali, ali se nitko nije prijavljivao. Da \u017eelim studirati u Turskoj znao sam jo\u0161 od po\u010detka studiranja, ali planovi su za odlazak onamo uvijek bili vezani za diplomski studij ili neke druge aktivnosti. Prelistavaju\u0107i bro\u0161uru o Erasmusu u\u010dinilo mi se da je pet mjeseci u Turskoj pravi period koji bih trebao provesti ondje prije \u0161to se odlu\u010dim na eventualne dugotrajnije odlaske. I takom sam na stranicama Fakulteta po\u010deo pratiti novosti, oti\u0161ao na prvi sastanak koji je bio organiziran za sve zainteresirane, a kasnije krenuo u lov na papire i dokumente koji su bili potrebni za prijavu. I dok sam ve\u0107 na po\u010detku pomi\u0161ljao da odustanem, ohrabrio me komentar koji je obja\u0161njavao silnu papirologiju: odlazimo u stranu dr\u017eavu, tamo trebamo \u017eivjeti i studirati nekoliko mjeseci, a ovdje nam je te\u0161ko pomu\u010diti se s nekoliko papira<\/em>. I doista, kad sam po\u010deo tako razmi\u0161ljati u dva sam dana prikupio sve potvrde, predao ih i aplicirao.<\/p>\n\n\n\n

Za\u0161to Eski\u015fehir?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

            Na\u0161a Katedra za turkologiju nudi nam mogu\u0107nost boravka na dvadesetak sveu\u010dili\u0161ta diljem Turske. Neka su u velikim gradovima (\u0130stanbul, Bursa, Ankara), a neka u manjim (Karab\u00fck, Rize, Erzurum…), neka su sveu\u010dili\u0161ta na glasu kao bolja, neki gradovi kao pogodniji za studente. Istra\u017euju\u0107i tako o sveu\u010dili\u0161tima, gradovima, studentskome standardu i \u017eivotu op\u0107enito za oko mi je zapeo Eski\u015fehir, grad od oko milijun stanovnika smje\u0161ten u sjeverozapadnome dijelu unutra\u0161nje Anadolije. Grad ima tri sveu\u010dili\u0161ta, od \u010dega dva izrazito velika, pa je gotovo u potpunosti prilago\u0111en studentima zbog \u010dega se u Turskoj \u010desto naziva studentskim gradom<\/em> (tur. \u00f6\u011frenci \u015fehri<\/em>). Razgovarao sam kasnije i s ECTS koordinatoricom na Katedri za turkologiju, dr.sc. Azrom Abad\u017ei\u0107 Navaey, koja mi je na jednim konzultacijama kazala samo najbolje o sveu\u010dili\u0161tu za koje sam \u017eelio aplicirati. U Zagrebu je tada boravilo i nekoliko turskih studenata koji su bili rodom iz Eski\u015fehira ili su ondje studirali, a kada sam i od njih \u010duo samo rije\u010di hvale, odlu\u010dio sam se za Sveu\u010dili\u0161te Osmangazi. Toliko sam \u017eelio Eski\u015fehir da sam u prijavnici ispunio samo prvi od mogu\u0107a tri izbora.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n
\"\"
Tijekom karantene \u010desto smo \u0161etali uz rijeku Porsuk<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n\n
\n
\"\"
Rijeka Porsuk simbol je grada<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

\u010cekanje<\/strong><\/p>\n\n\n\n

            Uslijedilo je dugo razdoblje \u010dekanja. Najprije smo od velja\u010de do sredine travnja \u010dekali rezultate natje\u010daja, onda do kolovoza javljanje turskoga sveu\u010dili\u0161ta, kasnije do prosinca rje\u0161avanje posljednjih birokratskih prepreka, a onda po\u010detak drugoga semestra i odlazak u Tursku. Republika je Turska po\u010detkom 2020. g. ukinula vize za hrvatske gra\u0111ane koji onamo odlaze turisti\u010dki, ali studenti koji idu na razmjenu trebaju se u Veleposlanstvu Republike Turske u Zagrebu prijaviti za studentsku vizu. S jednom sam takvom i ja po\u010detkom sije\u010dnja 2020. g. oti\u0161ao u Tursku. Iz Zagreba zrakoplovom do \u0130stanbula, a odande brzim vlakom do Eski\u015fehira. Ujutro sam se probudio u svome krevetu u Zagrebu, a ve\u0107 istu ve\u010der lijegao u potpuno drugi, tisu\u0107u kilometara daleko. Uz pomo\u0107 prijatelj\u0101 ve\u0107 sam i prije dolaska sredio<\/em> stan (dodu\u0161e, ne i grijanje), tako da sam, barem \u0161to se toga ti\u010de, bio miran.<\/p>\n\n\n\n

Erasmus u Turskoj<\/strong><\/p>\n\n\n\n

            Drugi semestar (tur. d\u00f6nem<\/em>, a rije\u010d s\u00f6mestr<\/em> u zadnje vrijeme ozna\u010dava praznike izme\u0111u dvaju semestara) u Turskoj po\u010dinje po\u010detkom velja\u010de, a zanimljivo je da prvi tjedan studenti kolektivno ne idu na nastavu pa ih profesori ni ne \u010dekaju u predavaonicama. Budu\u0107i da sam na razmjenu do\u0161ao ranije nego \u0161to je trebalo, ponajprije kako bih se naviknuo na novu okolinu te vidio s prijateljima, kada je nastava po\u010dela bio sam uzbu\u0111en pa odlazio i na predavanja koja jo\u0161 nisu bila po\u010dela. Najprije sam promijenio kolegije koje sam odabrao prije dolaska na razmjenu, pri \u010demu mi je puno pomogla koordinatorica dr.sc. Dilek Ereno\u011flu Ataizi, a potom je uslijedilo upoznavanje s profesorima, dogovaranje i razmjena informacija o na\u010dinu provo\u0111enja kolegija. Onda je sve odjednom po\u010delo. Studentski kampus koji mi se ionako \u010dinio velikim (u kampusu postoji bolnica, nekoliko klinika, a rije\u010d je o sveu\u010dili\u0161tu s 12 fakulteta, 4 instituta, 32 centra za istra\u017eivanja, nekoliko stru\u010dnih \u0161kola i sl), a kada se po\u010detkom velja\u010de napunio s 30-ak tisu\u0107a studenata, bio je to prizor na koji mi, zagreba\u010dki studenti, nismo naviknuti. Istaknuo bih ovdje da je sa mnom na razmjeni bilo jo\u0161 stranih studenata, dragi prijatelji Nazar i Olesia iz Ukrajine.<\/p>\n\n\n\n

            Predavanja su bila zanimljiva, slu\u0161ao sam kolegije i s preddiplomske i s diplomske razine studija, iako sam bio na tre\u0107oj godini. Neki su kolegiji bili odr\u017eavani u u\u010dionicama, neki u uredima profesora, ali svi zanimljivi na svoj na\u010din, a profesori izlazili u susret, trudili se da dobijem odgovore na sva pitanja, pitali razumijem li sve i sl. Po\u010detkom o\u017eujka oti\u0161ao sam u \u0130stanbul radi sudjelovanja na jednome simpoziju, a onda…<\/p>\n\n\n\n

\n
\n
\"\"
S lektoricom Karda\u015f na simpoziju <\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n\n
\n
\"\"
Pogled iz vrta d\u017eamije S\u00fcleymaniye u \u0130stanbulu<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Tursko izdanje korone<\/strong><\/p>\n\n\n\n

            Onda je po\u010dela famozna korona. Najprije smo gledali kako je pre\u0161la iz Kine u Italiju, onda se \u0161irila svijetom, Turskoj se bila pribli\u017eila iz Irana. Me\u0111utim, Turska se jo\u0161 uvijek \u010duvala. A onda je jedne ve\u010deri ministar Fahrettin Koca (turski Vili Bero\u0161) objavio da se korona probila i u turske granice. Uskoro je po\u010dela uzimati i prve \u017ertve, a onda su po\u010dela zatvaranja: \u0161kole, fakulteti… kasnije cijeli gradovi. Studenti su se brzo razbje\u017eali, vratili u rodne krajeve, a grad ispraznio. Zapo\u010deo je policijski sat (tur. soka\u011fa \u00e7\u0131kma yasa\u011f\u0131<\/em>), po\u010dela obveza no\u0161enja maski, zatvoreni kafi\u0107i, restorani, trgova\u010dki centri, kina, kazali\u0161ta, po\u0161te, banke… Po\u010deli smo sjediti u stanu. Ja sam imao sre\u0107e \u0161to je cimer jednoga mog prijatelja brzo oti\u0161ao ku\u0107i u Ankaru pa sam umjesto njega po\u010deo stanovati s prijateljem kojega sam znao jo\u0161 od Zagreba. Usred smo korone obavili preseljenje, a novi je stan bio dalje od centra \u0161to se u vrijeme \u0161irenja zaraze \u010dinilo vrlo dobrim izborom.<\/p>\n\n\n\n

            Ipak, \u017eivot je morao i\u0107i dalje. Profesori su se uskoro javili studentima, po\u010dela je online<\/em> nastava (tur. uzaktan e\u011fitim<\/em>). Neki su slali \u010dlanke i poglavalja knjiga na \u010ditanje, neki davali zada\u0107e, neki odr\u017eavali virtualna predavanja. U to je do\u0161ao mjesec posta, ramazan, koji na\u017ealost nisam uspio do\u017eivjeti \u201eu punom sjaju\u201c. Uslijedio je Ramazanski bajram, a nastava je uskoro zavr\u0161ila. <\/p>\n\n\n\n

\n
\n
\"\"
Zgrada u kojoj je zasjedala Turska skup\u0161tina<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n\n
\n
\"\"
Ispred zgrade u kojoj je zasjedala druga Turska skup\u0161tina<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Predao sam sve zada\u0107e i ispunio sve uvjete, stigao spremiti i ispite iz Hrvatske te ih nekoliko polo\u017eiti, a uto je otvorena mogu\u0107nost putovanja bez propusnica; autobusi, vlakovi i avioni ubrzo su se napunili putnicima, a me\u0111u takvima bio sam i ja – zaputio sam se u Ankaru, brzim vlakom udaljenu tek sat vremena. Nekoliko sam dana obilazio sve \u0161to nisam uspio kada sam se ondje zatekao dva ljeta ranije. Po\u0161tuju\u0107i mjere fizi\u010dke udaljenosti, nose\u0107i masku, dezinficiraju\u0107i ruke popularnom mirisnom vodom (tur. kolonya<\/em>) imao sam priliku do\u017eivjeti jednu drugu Tursku u jednome drugom razdoblju. Cijelo vrijeme bio sam u kontaktu s Generalnim konzulatom Republike Hrvatske u \u0130stanbulu koji je sredinom travnja organizirao i repatrijacijski let. A letjeti ku\u0107i nisam htio ni kada su po\u010detkom srpnja ponovno uspostavljene linije izme\u0111u najve\u0107ega turskog i glavnog hrvatskog grada, \u017eele\u0107i jo\u0161 malo iskoristiti vrijeme i vidjeti mjesta koja tijekom karantene nisam uspio. U velja\u010di sam dobio boravi\u0161nu dozvolu, a po\u010detkom lipnja uspio sam ju produ\u017eiti jo\u0161 nekoliko mjeseci.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n
\"\"
Pogled na Sredozemno more<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"\"
Pogled s utvrde u Antalyi<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

            Ubrzo sam oti\u0161ao na ljetovanje u Antalyu, za Kurban-bajram bio u Ankari, proveo bajram s turskom obitelji i iz prve ruke do\u017eivio sve obi\u010daje koji se ve\u017eu za taj veliki islamski blagdan. Odande sam se zaputio ka Diyarbak\u0131ru u jugoisto\u010dnoj Turskoj. Opet zahvaljuju\u0107i prijateljima i poznanicima uspio sam obi\u0107i taj nevjerojatno lijep grad, a odande oti\u0161li i u Mardin, na dvadesetak kilometara od sirijske granice. Sredi\u0161te je to nekoliko civilizacija, grad koji svakako treba posjetiti. Nakon izleta na jugoistok zemlje vratio sam se doma, u Eski\u015fehir.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n
\"\"
Pogled iz Mardina na sirijsku granicu<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n\n
\n
\"\"
U\u017ei centar staroga dijela grada<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Za kraj<\/strong><\/p>\n\n\n\n

            I upravo iz Eski\u015fehira pi\u0161em ovaj zapis, prenosim svoje iskustvo, planiraju\u0107i sljede\u0107e putovanje. Kad bih trebao sa\u017eeti proteklih nekoliko mjeseci, ne bih se previ\u0161e zaustavljao nad lo\u0161im stvarima. Svakako da se lo\u0161e stvari mogu dogoditi, no lo\u0161e stvari doga\u0111aju nam se i doma (npr. studenti na razmjeni u Zagrebu do\u017eivjeli su krajem o\u017eujka potres). Po dolasku u stan nisam imao grijanje i toplu vodu, a nije bilo ni interneta. Morao sam nabaviti deku, jorgan, jastuk, gla\u010dalo, su\u0161ilo za kosu, modem… Modem sam uspio prodati, a ostale \u201erekvizite\u201c ostavljam studentima koji \u0107e narednih semestara do\u0107i na razmjenu. Bojler se kvario barem jednom tjedno, gasio sam ga \u010dim bi iz njega po\u010deli dopirati \u010dudni zvukovi, a danas ga evo znam i popraviti. \u017dalio sam se \u0161to su predavanja bila u osam ujutro, a tramvaj krcat. Po\u010dela je korona pa vi\u0161e nije bilo predavanja, a tramvaj se odjednom ispraznio. Unato\u010d koroni, uspio sam puno toga: za Uskrs smo bojali jaja, u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Ankari pristupio sam izborima i sl.<\/p>\n\n\n\n

            Tursko gostoprimstvo i \u017eelja za pomo\u0107i pratili su me cijelo ovo vrijeme. Zahvaljuju\u0107i cimeru i njegovim prijateljima, kolegama s faksa, i svim drugim prijateljima i poznanicima koje znam jo\u0161 od dana kada su oni bili studenti na razmjeni u Zagrebu, nikada nisam bio sam. I zato, sve one koji razmi\u0161ljaju o prijavi na Erasmus, za bilo koju dr\u017eavu i bilo koji grad, mogu samo pozvati da to u\u010dine bez oklijevanja jer posebno je to iskustvo. Ali ne zaboravite – sva\u010diji je Erasmus druga\u010diji.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sva\u010diji je Erasmus druga\u010diji pripremio: Marko \u0160apina \u201eSva\u010diji je Erasmus druga\u010diji\u201c re\u010denica je koju \u010desto ponavljam i uvijek isti\u010dem bilo studentima koji iz Hrvatske odlaze na razmjenu u Tursku, bilo turskim studentima koji dolaze u Zagreb. I vjerujem da je doista tako. Sve razmjene imaju neke zajedni\u010dke i dodirne to\u010dke, uspone i padove, uvijek su […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"spay_email":""},"categories":[9],"tags":[81,381,364,365],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1773"}],"collection":[{"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1773"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1773\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2330,"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1773\/revisions\/2330"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1773"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1773"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1773"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}