{"id":1661,"date":"2020-05-19T16:34:56","date_gmt":"2020-05-19T16:34:56","guid":{"rendered":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/?p=1661"},"modified":"2022-06-21T12:24:28","modified_gmt":"2022-06-21T12:24:28","slug":"turski-nacionalni-sport-yagli-gures%ef%bb%bf","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/turski-nacionalni-sport-yagli-gures%ef%bb%bf\/","title":{"rendered":"Turski nacionalni sport: Ya\u011fl\u0131 G\u00fcre\u015f\ufeff"},"content":{"rendered":"\n

Turski nacionalni sport: Ya\u011fl\u0131 G\u00fcre\u015f<\/strong><\/h4>\n\n\n\n

pripremio: Filip Seferi<\/a><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Gotovo da nema turkijskoga naroda u \u010dijoj kulturi nije duboko ukorijenjen neki oblik hrvanja. Ono \u0161to se danas na turskom zove g\u00fcre\u015f,<\/em> na turkmenskom g\u00f6re\u015f <\/em>ili na uzbe\u010dkom kurash<\/em> korijen vu\u010de iz stare turkijske rije\u010di keri\u0161 <\/em>[1]<\/a> i svjedo\u010di o sveprisutnosti ovoga sporta u podru\u010dju centralne Azije i Anadolije. Hrvanje je \u0161to se tijekom stolje\u0107a razvilo u Anadoliji, ipak po mnogo\u010demu odudaralo od ostalih u turkijskih naroda, ponajprije zbog \u010dinjenice da su se hrva\u010di premazivali maslinovim uljem. Tako je stvoren ya\u011fl\u0131 g\u00fcre\u015f<\/em>, odnosno hrvanje u ulju, nacionalni sport Republike Turske. <\/p>\n\n\n\n

Postoje dokazi da su ve\u0107 i drevni Sumerani i Babilonci svoje hrva\u010de mazali uljem. [2]<\/a> Kako je nauljeno tijelo, naravno, mnogo te\u017ee uhvatiti i njime manipulirati, svladavanje protivnika bi iziskivalo tehni\u010dko umije\u0107e i poznavanje ljudskog tijela, te bi uravnote\u017eilo svaku razliku u snazi dvaju natjecatelja. No motivi kori\u0161tenja ulja i dalje nisu posve jasni. Prema engleskom misliocu Bertrandu Russellu, iza njih stoje i zdravstveni razlozi. Njegova je teorija ta da su se ljudi mazali smjesom na bazi maslinovog ulja kako bi se za\u0161titili od komaraca, budu\u0107i da je jo\u0161 od vremena Rimskog Carstva malarija povremeno izbijala i odnosila brojne \u017eivote. [3]<\/a> Narodi Male Azije koji su spoznali tu funkciju maslinova ulja vremenom su se namazani njime po\u010deli i hrvati. Hrvanje je u mnogim kulturama bilo povezano i s religijom, pa tako je pojavom islama i hrvanje u Turskoj poprimilo duhovnu vrijednost. Tijekom sedam stotina godina Osmanskoga Carstva hrva\u010de se pripremalo u vjersko-obrazovnim ustanovama zvanima tekke<\/em>. Jer \u010dovjek je, smatralo se, mnogo vi\u0161e od tjelesnog bi\u0107a \u2013 na\u0161a je duhovnost i njegovanje iste podjednako va\u017ena. [4]<\/a> Obred u kojem hrva\u010di prije dvoboja jedan drugog ma\u017eu uljem i danas nas podsje\u0107a na \u010dinjenicu da se sport temelji na po\u0161tovanju i ravnote\u017ei tjelesnog i duhovnog. <\/p>\n\n\n\n

Pojavom islama\ntako\u0111er je do\u0161lo do jedne promjene u pravilima koja do danas ya\u011fl\u0131 g\u00fcre\u015f <\/em>izdvaja od ostalih\ntradicionalnih oblika hrvanja. Naime, mu\u0161karci su morali biti pokriveni u\nskladu s vjerskim zakonom \u2013 od pojasa do koljena. S tim je u vezi osmi\u0161ljen kisbet<\/em> – posebne hla\u010de od ko\u017ee vodenih\nbivola u kojima hrva\u010di i danas nastupaju. Njihova je uloga klju\u010dna jer su jedna\nod rijetkih stvari za koje se hrva\u010d mo\u017ee koliko-toliko \u010dvrsto primiti, bilo oko\nstruka ili pri dnu kisbeta <\/em>i glavni\nse dio borbe odvija oko njega.<\/em>\nNerijetko jedan drugome zavla\u010de ruke u kisbet<\/em> kako bi stekli kontrolu\nnad suparnikom, ali kako je nauljen iznutra i izvana ni to ne pru\u017ea preveliku\nprednost. Hrva\u010d je pora\u017een kada le\u0111ima zavr\u0161i na tlu, a kako su najve\u0107i\nmajstori ovu vje\u0161tinu doveli do savr\u0161enstva, njihovi su dvoboji znali trajati\npo nekoliko sati, a zabilje\u017eeni su \u010dak i slu\u010dajevi u kojima bi se odu\u017eili i na\nnekoliko dana. Kako bi se to sprije\u010dilo, 1975. godine uvedeno je vremensko\nograni\u010denje od 40 minuta, a ako u tom vremenu nitko ne iza\u0111e kao pobjednik,\nborba se produljuje na jo\u0161 sedam minuta u kojima sudci dodjeljuju bodove i progla\u0161avaju\npobjednika. Svaki od hrva\u010da podignutih u tradicionalnom stilu ima i svog\nu\u010denika, zvanog \u00e7\u0131rak. <\/em>Hrva\u010d ga\npriprema za svog nasljednika nakon \u0161to se on povu\u010de iz natjecanja. Iako sezona\nhrvanja u ulju traje osam mjeseci u godini i natjecanja se odr\u017eavaju diljem\ndr\u017eave, kulminacija svih doga\u0111anja  i\nvrhunac sporta nastupa svake godine, obi\u010dno krajem lipnja, na turniru\nK\u0131rkp\u0131nar.<\/p>\n\n\n\n

To natjecanje\nsvoje pak korijene vu\u010de iz vremena osmanskih pohoda na Tra\u010dku. Sultan Orhan\nGazi sa svojim je bratom i \u010detrdesetoricom vojnika nakon jednoga od pohoda\nodmarao u kampu. U jednome su se trenutku ratnici po\u010deli hrvati te su se dvojica\nsatima borili bez pobjednika. Pri\u010da ka\u017ee da su se borili toliko dugo dok od\niscrpljenosti obojica nisu pali na pod i umrla.[5]<\/a>\nPokopani su pod jednom smokvom. Nekoliko godina kasnije vojska se opet na\u0161la na\ntome mjestu i prona\u0161la nekoliko izvora \u2013 odlu\u010di\u0161e zbog toga mjesto, u okolici\nEdirnea, nazvati K\u0131rkp\u0131nar (dosl. \u201e\u010detrdeset\nizvora\u201c<\/em>) i u njemu svake godine organizirati natjecanje u hrvanju.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

Turnir je to koji \u017eivi i dan danas. Prema Guinnesovoj knjizi rekorda, najstarije je sportsko natjecanje koje se i dalje odr\u017eava, jo\u0161 od polovice 14. stolje\u0107a. [6]<\/a> Oko tisu\u0107u hrva\u010da, pehlivana<\/em> (junak, \u0161ampion) svake se godine okuplja na trodnevnom turniru kako bi me\u0111u sobom razrije\u0161ili tko je ba\u015fpehlivan\u00b8<\/em> glavni junak. Titula je to koja je me\u0111u turskim mu\u0161karcima sa sobom nosila golemu te\u017einu i presti\u017e. Pojavom Atat\u00fcrka i njegovom idejom pozapa\u0111ivanja Turske mnoge su tradicije K\u0131rkp\u0131nara bile ugro\u017eene \u2013 Ba\u015fpehlivan <\/em>je postao \u201ePrvak Turske\u201c, a tradicionalne nagrade poput zlatnog pojasa i \u017eivotinja (konja, magaraca ili deva) zamijenjene su medaljama. Me\u0111utim, u strahu da bi takve promjene mogle dovesti do smanjenja zainteresiranih natjecatelja, do\u0161lo je do kompromisa. Pobjednik u najte\u017eoj je kategoriji zadr\u017eao pravo na titulu Ba\u015fpehlivana<\/em>i \u017eivotinje koje mu organizator turnira, Aga<\/em>, dodijeli, dok se zlatni pojas sada dodjeljuje samo hrva\u010dima koji tri godine zaredom osvoje turnir. Glavni je pokrovitelj i organizator turnira poznat kao Aga. Njegov je zadatak primanje svih gostiju, osiguravanje smje\u0161taja u hotelu, organizacija ve\u010dera i ostalih slavlja. Osim toga, on dijeli nagrade pobjednicima svih kategorija. Prije finalnoga me\u010da svake se godine organizira aukcija. Aukcijski je predmet naj\u010de\u0161\u0107e ovan, a \u010dovjek koji ponudi najvi\u0161e postaje Agom, tj. glavnim pokroviteljem sljede\u0107eg turnira. Valja re\u0107i kako K\u0131rkp\u0131nar u moderno vrijeme sa sobom ne donosi samo presti\u017e i slavu, ve\u0107 i solidnu financijsku dobit. Za 2019. godinu, turski je biznismen Seyfettin Selim platio 720 tisu\u0107a lira kako bi postao Agom K\u0131rkp\u0131nara, [7]<\/a> a pobjednici sa sobom nose i nagradu od oko sto tisu\u0107a ameri\u010dkih dolara. <\/p>\n\n\n\n

Zanimljivo je istaknuti da su se za doba sultana Abdulaziza mnogi turski hrva\u010di borili i po Europi \u2013 me\u0111u njima vjerojatno najpoznatiji Kel Ali\u00e7o, \u010dovjek koji je 27 godina dr\u017eao titulu ba\u015fpehlivana. [8]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Tragovi su\ntradicije hrvanja u turkijskih naroda vidljivi i u me\u0111unarodnim okvirima\nsuvremenog hrvanja \u2013 sve postaje jasno pogledom na tablicu medalja na ljetnim\nOlimpijskim igrama kojom, kad je hrvanje u pitanju, nerijetko dominiraju\nturkijske zemlje. Tako je primjerice Turska peta najuspje\u0161nija olimpijska\nhrva\u010dka nacija i u tom je sportu osvojila 63 od svoje 91 olimpijske medalje\n(gotovo 70 posto!). Brojne su medalje kroz povijest osvajali i Azeri, Uzbeci i\nKazasi nastupaju\u0107i za Sovjetski Savez, ali je njih naslijedila Ruska\nFederacija. <\/p>\n\n\n\n

Dok se uspjesi\nturkijskih zemalja \u0161to su bile dijelom Sovjetskog Saveza mogu, u velikome\ndijelu, pripisati \u010dinjenici da su zemlje socijalisti\u010dkog ure\u0111enja iz nekog\nrazloga mnogo pa\u017enje posve\u0107ivale borila\u010dkim sportovima (prije svih boksu i\nhrvanju), \u0161to potvr\u0111uje i \u010dinjenica da se i danas na postolje nerijetko penju\nboksa\u010di iz Azerbajd\u017eana, Uzbekistana, Kazahstana, ali i Kube, u slu\u010daju\nRepublike Turske dobar dio razloga za taj uspjeh vjerojatno le\u017ei upravo u\nstoljetnoj tradiciji ya\u011fl\u0131 g\u00fcre\u015fa<\/em>.
<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

[1]<\/a> T\u00fcrk Dil Kurumu, 28. 10. 2012.
[2]<\/a> M. Kirba\u00e7o\u011flu, M. el-Fers, Kirkpinar \u2013 All  About Turkish Wrestling<\/em>
[3]<\/a> https:\/\/www.allaboutturkey.com\/oil-wrestling.html<\/a>
[4]<\/a> https:\/\/www.allaboutturkey.com\/oil-wrestling.html<\/a>
[5]<\/a> https:\/\/www.allaboutturkey.com\/oil-wrestling.html<\/a>
[6]<\/a> https:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/K%C4%B1rkp%C4%B1nar<\/a>
[7]<\/a> https:\/\/www.allaboutturkey.com\/oil-wrestling.html<\/a>
[8]<\/a> https:\/\/tr.wikipedia.org\/wiki\/Kel_Ali%C3%A7o<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Turski nacionalni sport: Ya\u011fl\u0131 G\u00fcre\u015f pripremio: Filip Seferi Gotovo da nema turkijskoga naroda u \u010dijoj kulturi nije duboko ukorijenjen neki oblik hrvanja. Ono \u0161to se danas na turskom zove g\u00fcre\u015f, na turkmenskom g\u00f6re\u015f ili na uzbe\u010dkom kurash korijen vu\u010de iz stare turkijske rije\u010di keri\u0161 [1] i svjedo\u010di o sveprisutnosti ovoga sporta u podru\u010dju centralne Azije […]<\/p>\n","protected":false},"author":1088,"featured_media":1671,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"spay_email":""},"categories":[9,358],"tags":[271,355,356,357],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/05\/Izrada.png","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1661"}],"collection":[{"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1088"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1661"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1661\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1672,"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1661\/revisions\/1672"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1671"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1661"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1661"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1661"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}