{"id":1260,"date":"2020-05-13T21:19:08","date_gmt":"2020-05-13T21:19:08","guid":{"rendered":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/?page_id=1260"},"modified":"2020-05-14T11:05:46","modified_gmt":"2020-05-14T11:05:46","slug":"gastronomija","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/turska-i-mi\/gastronomija\/","title":{"rendered":"Gastronomija"},"content":{"rendered":"\n

Gastronomsko putovanje Istanbulom (i epizodna uloga jetrica iz Edirnea)<\/h1>\n\n\n\n

Jelena Jazvo<\/a><\/strong><\/h4>\n\n\n\n

Oko pono\u0107i 29. rujna 42 \u010dlana Kluba studenata turkologije vratilo se u Zagreb nakon uspje\u0161ne desetodnevne terenske nastave u Tursku. U 6 dana provedenih u Istanbulu i jednog dana u Edirneu obi\u0161li smo pala\u010de Topkap\u0131 i Dolmabah\u00e7e, d\u017eamije Selimiju, Sulejmaniju i Sultanahmet, muzeje Aje Sofije, Islamske znanosti i povijesti tehnologije (\u0130slam Bilim ve Teknoloji Tarihi M\u00fczesi), Ahmed Hamdi Tanp\u0131nar Edebiyat K\u00fct\u00fcphane M\u00fczesi te Panorama 1453, anti\u010dku podvodnu cisternu Yerebatan Sarn\u0131c\u0131, a posjetili smo hrvatski konzulat koji je smje\u0161ten blizu kule Galata. U slobodno vrijeme \u0161etali smo glavnim istanbulskim trgom Taksimom, avenijom Istiklal te \u010detvrtima Be\u015fikta\u015f i Kad\u0131k\u00f6y.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

Ipak, nijedno putovanje u Tursku nije potpuno bez isprobavanja svjetski\npoznate turske hrane. Turska je kuhinja uvelike nasljednik osmanske, no u\nnjezinim se jelima mogu na\u0107i i srednjeazijski, bliskoisto\u010dni i balkanski utjecaji\n\u0161to  je rezultiralo \u0161arolikom\ngastronomskom ponudom u kojoj svatko mo\u017ee prona\u0107i ne\u0161to za sebe. Na\u0161i su\nstudenti u pauzama od razgledavanja znamenitosti i ljepota Istanbula imali\nprilike probati i neke klasike turske kuhinje koje \u0107emo u ovom \u010dlanku i\npredstaviti.<\/p>\n\n\n\n

Prve su na redu jetrice iz Edirnea: <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

Po dolasku u Istanbul, prvo tradicionalno tursko jelo koje smo probali jest neizostavni turski doru\u010dak<\/strong> koji osim okusom impresionira i svojom fotogeni\u010dnosti. <\/p>\n\n\n\n

Klasi\u010dni turski doru\u010dak obi\u010dno uklju\u010duje raznolike slane namirnice poput sireva beyaz i ka\u015far, maslaca, zelenih i crnih maslina, jaja na oko ili kuhanih jaja, svje\u017eih raj\u010dica i krastavaca, \u201ecigara\u201c bureka, slanih pala\u010dinki zvanih g\u00f6zleme, sucuka i past\u0131rme, a od slatkih namirnica tu su med, razne vrste pekmeza i d\u017eemova, tahini pasta te nerijetko i nutella.<\/p>\n\n\n\n

Iz samog popisa namirnica vidljivo je koliko je turski doru\u010dak bogat i \u0161arolik. Iako se od svake pojedina\u010dne namirnice ne dobije koli\u010dinski mnogo, ne brinite se-dok probate sve pomalo, bit \u0107ete i vi\u0161e nego siti, a na kraju svega obavezno se pije i turski \u010daj. <\/p>\n\n\n\n

Turski doru\u010dak mo\u017eete pojesti u skoro svakom restoranu u Turskoj, a \u0161to se Istanbula ti\u010de, preporu\u010dujemo Ihlamurdere Caddesi, popularno zvanu Kahvalt\u0131c\u0131lar sokagi u \u010detvrti Be\u015fikta\u015f koja je poznata po brojnim restoranima gdje se poslu\u017euje izvrstan turski doru\u010dak. (Ondje smo ga i mi jeli u nedjelju, na\u0161 prvi dan proveden u Istanbulu.)<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

Menemen<\/strong> je hibrid omleta i satara\u0161a koji sadr\u017ei jaja, papriku, raj\u010dicu, luk i razne za\u010dine poput soli, papra i mljevene crvene paprike. U Turskoj ga se uglavnom poslu\u017euje u malim metalnim posudicama i \u010desto se jede direktno iz posudice, grabe\u0107i kruhom i bez upotrebe pribora za jelo. Jede se uglavnom za doru\u010dak iako \u010desto nije automatski uklju\u010den u turski doru\u010dak koji dobijete u restoranima, ve\u0107 ga morate naru\u010diti posebno. Ime je dobio po istoimenoj il\u00e7e[2]<\/a> u Izmiru kamo su ga, po nekim izvorima, donijeli kretski Turci koji su u svojim jelima koristili puno biljaka i trava kojima bi nakon kuhanja dodavali maslinovo ulje ili jaja. <\/p>\n\n\n\n

Nakon odre\u0111enog perioda i sami stanovnici il\u00e7e Menemen po\u010deli su ovo jelo kuhati nakon \u010dega se ono pro\u0161irilo po cijeloj Turskoj. Povjesni\u010dar Oktay \u00d6zengin tvrdi da je ova teorija uvjerljiva jer je jedno od prvih mjesta u Turskoj u kojima se uzgajala raj\u010dica, neizostavan sastojak ovog jela, upravo il\u00e7e Menemen u Izmiru.[3]<\/a><\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

Povijesni nam izvori govore da se simit prodaje u Istanbulu gotovo 500 godina, od 1525., a poznati osmanski putopisac i historiograf Evlija \u00c7elebi 1630-ih godina zabilje\u017eio je postojanje 70 pekara koje prodaju simit u Istanbulu.[5] <\/a><\/p>\n\n\n\n

Simit mo\u017eete pojesti usput, u hodu, dok tr\u010dite na tramvaj jer ga po cijelom gradu u kolicama ili tacnama koje nose na glavi prodaju tzv. simitd\u017eije te ga reklamiraju rije\u010dima \u201eTaze simit! S\u0131cak simit!\u201c, a ako imate malo vi\u0161e vremena i sjednete negdje na turski doru\u010dak, preporu\u010dujemo da ga probate s maslacem, pekmezom ili \u010dajem. Obi\u010dno ko\u0161ta 1 liru te je time jedna od najva\u017enijih prehrambenih namirnica kod Turaka slabijeg socioekonomskog statusa. <\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n
\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

Svevremenska mercimek juha<\/strong>, odnosno juha od le\u0107e, jedna je od najukusnijih i najpopularnijih turskih juha. Osim crvene ili bijele le\u0107e, tipi\u010dni sastojci ove juhe su jako sitno nasjeckani luk, krumpir i mrkva, bra\u0161no, sol i papar. Obi\u010dno se poslu\u017euje uz kri\u0161ku limuna \u010dijih par kapi, ovisno o vlastitom ukusu, mo\u017eete iscijediti u juhu, no pazite da ju ne zakiselite previ\u0161e!<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n
\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

Izgara k\u00f6fte<\/strong>,  u prijevodu \u0107ufte na ro\u0161tilju zapravo izgledaju kao mali mesni medaljon\u010di\u0107i, a samo su jedna od mnogih ina\u010dica kofte  ra\u0161irenih po cijeloj Turskoj. Prave se od mje\u0161avine mljevenog mesa, luka, \u010de\u0161njaka, kru\u0161nih mrvica i za\u010dina te se naj\u010de\u0161\u0107e poslu\u017euju s kruhom ili pomfritom. Mo\u017eda vam se po izgledu i sastojcima \u010dine obi\u010dne, ali ne dajte se zavarati-posebna mje\u0161avina za\u010dina koja sadr\u017ei kumin i mljevenu crvenu papriku daje im specifi\u010dan okus kakav ne\u0107ete na\u0107i nigdje na na\u0161im prostorima.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n
\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

Do\u0161li smo i do famoznog kebaba. \u0160to vam prvo padne na pamet kada \u010dujete tu rije\u010d? Vjerojatno kebabi koji se kod nas prodaju u svakom fast foodu<\/em>, a sastoje se od tanko narezanih komadi\u0107a mesa stavljenih u lepinju ili tortilju zajedno s prilogom po izboru (ova varijanta u turskom je jeziku poznata pod nazivom d\u00f6ner kebab[6]<\/a> jer se meso pe\u010de naslagano na vertikalni metalni \u0161tap koji se vrti ispred izvora topline). Postoji zanimljiva povijesna anegdota u vezi izuma d\u00f6ner kebaba. <\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

U turskim se restoranima sve do sredine 19. stolje\u0107a meso peklo u komadu, horizontalno polo\u017eeno iznad vatre. Moralo se \u010desto okretati zbog \u010dega je ovaj na\u010din pe\u010denja bio zahtjevan, ali i nije rezultirao najukusnijim mesom jer se ne bi svi dijelovi jednako dobro ispekli. <\/p>\n\n\n\n

Vlasnici restorana su na ra\u010dun lo\u0161e ispe\u010denog mesa primali mnoge pritu\u017ebe, no onda se 1867. Iskender Efendi iz Burse sjetio narezati meso na sitne komade, poslagati ih na vertikalni \u0161tap i tako pe\u0107i \u0161to je rezultiralo ukusnim, sa svih strana ravnomjerno pe\u010denim mesom.[7]<\/a><\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

U Turskoj rije\u010d kebab<\/em> podrazumijeva bilo kakvo meso pe\u010deno na \u017earu poslu\u017eeno s nekim prilogom, a iz \u0161irine ove definicije mo\u017eete zamisliti koliko li samo vrsta kebaba postoji! Jedna od tih vrsta, koja nam je me\u0111u najzanimljivijima i koju, osim u ku\u0107noj radinosti, nemamo prilike jesti u Hrvatskoj je i poznati iskender kebap<\/strong> koji se sastoji od tanko narezanih komadi\u0107a janjetine koji se posla\u017eu na lepinju i preliju vru\u0107im umakom od raj\u010dice te topljenim maslacem, a pored samog kebaba obi\u010dno se dobije izda\u0161na koli\u010dina jogurta koja malo ubla\u017eava ljutkasti okus samog jela. <\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n
\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

Jo\u0161 jedna vrsta kebaba koja nam je privukla pa\u017enju je i beyti kebap<\/strong>. Sli\u010dan je iskenderu po tome \u0161to se poslu\u017euje s umakom od raj\u010dice, topljenim maslacem i jogurtom, no zna\u010dajna je razlika u tome \u0161to se male kuglice mljevenog mesa umataju u lava\u0161, tanko razvu\u010deno beskvasno tijesto. Ovu je ina\u010dicu 1961. izumio Beyti G\u00fcler, vlasnik popularnog Beyti restorana koji i danas mo\u017eete posjetiti u istanbulskoj \u010detvrti K\u00fc\u00e7\u00fck\u00e7ekmece.<\/p>\n\n\n\n

Lahmacun<\/strong>, poznat jo\u0161 i pod nazivom turska pizza, sastoji se od tankog tijesta koje nalikuje meksi\u010dkim tortiljama na koje se stavlja mljeveno meso zajedno s per\u0161inom, za\u010dinima i sitno sjeckanim povr\u0107em poput paprike i raj\u010dice. Porcija obi\u010dno sadr\u017ei dva lahmacuna, a s obzirom da su uglavnom poprili\u010dno veliki, to \u0107e vam biti dosta da se pristojno najedete. Ime mu dolazi od arapskog \u0644\u062d\u0645 \u0639\u062c\u064a\u0646\u200e (la\u1e25m \u02bfaj\u012bn) <\/em>\u0161to zna\u010di tijesto s mesom[8]<\/a>. Dok ga naru\u010dujete u Turskoj, pripazite na izgovor jer se mo\u017ee dogoditi da vas (dobronamjerno dakako) isprave: izgovara se kao lahmaaacun, dakle drugo a u rije\u010di je dugo. Prema nekim izvorima, lahmacun potje\u010de jo\u0161 iz doba Babilona, a 1960-ih stekao je popularnost u isto\u010dnim dijelovima Turske odakle se pro\u0161irio po cijeloj zemlji.[9]<\/a><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n
\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

Pide<\/strong> u isto\u010dnja\u010dkim kuhinjama u generalnom smislu\npodrazumijeva bilo koju vrstu kruha koja se pravi bez kvasca, no kada se u\nTurskoj ka\u017ee pide, uglavnom se misli na onaj punjen sirom, mljevenim mesom,\njajetom ili povr\u0107em. Ta se ina\u010dica naziva i\u00e7li pide\n(\u201epide s unutra\u0161njosti\u201c). Iako po opisu mo\u017ee zvu\u010dati sli\u010dno lahmacunu, pide\n\u0107ete uvijek prepoznati po karakteristi\u010dnom obliku la\u0111e. Ukoliko se ne mo\u017eete\nodlu\u010diti koji pide naru\u010diti, bez brige, tu je tzv. kar\u0131\u015f\u0131k\npide koji ima nekoliko razli\u010ditih nadjeva.<\/p>\n\n\n\n

Mant\u0131<\/strong> se nazivaju jo\u0161 i turskim raviolima, a ve\u0107 iz toga mo\u017eete pretpostaviti o kakvom se jelu radi. Mant\u0131 ili mantije zapravo se rade od za\u010dinjenog mesa kojim se pune maleni jastu\u010di\u0107i tijesta koji se potom kuhaju u vodi. Kad su gotove, preko njih se preliju jogurt, topljeni maslac, sal\u00e7a (umak od raj\u010dice) i bosiljak ukoliko nije ve\u0107 dodan u mljeveno meso unutar jastu\u010di\u0107a tijesta. <\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Do\u0161li smo i do \u0161e\u0107era na kraju-turskih deserata!<\/p>\n\n\n\n

\u0130rmik\nhelvas\u0131<\/strong> turski je desert koji se pravi od griza,\nmaslaca, \u0161e\u0107era, mlijeka i pinjola i kada je gotova izgleda poput mokrog\npjeska, a mo\u017ee se jesti i topla i hladna. Rije\u010d helva potje\u010de iz arapskog i\nzna\u010di \u201esladak\u201c. Za vrijeme Osmanskog Carstva, jela se tijekom proslave sretnih\ndoga\u0111aja poput ro\u0111enja djeteta, vjen\u010danja, pobjede u ratu ili stupanja novog\nsultana na prijestolje dok se u dana\u0161njoj Turskoj \u010desto jede na karminama nakon\npogrebne ceremonije. Dondurmal<\/strong>\u0131 irmik helvas\u0131<\/strong>\nvarijanta je ovog deserta koja ispod same helve ima jo\u0161 i sladoled. <\/p>\n\n\n\n

Tri poznata deserta iz turske kuhinje kojima je zajedni\u010dko \u0161to su lagani\nmlije\u010dni deserti i jedu se hladni su g\u00fclla\u00e7, s\u00fctla\u00e7 i ke\u015fkul<\/strong>. Upoznajmo ih pobli\u017ee:<\/p>\n\n\n\n

G\u00fclla\u00e7<\/strong> je\nturski desert pomalo neobi\u010dna izgleda i teksture. Pravi se od posebnih kora za g\u00fclla\u00e7\nkoje se zalijevaju za\u0161e\u0107erenim mlijekom i posipaju mje\u0161avinom mljevenih\nora\u0161astih plodova. Ime mu dolazi od g\u00fcll\u00fc a\u015f<\/em> \u0161to zna\u010di kao ru\u017ea,\n<\/em>a zove se tako jer se ru\u017eina esencija dodaje u za\u0161e\u0107ereno mlijeko koje se\nkoristi za pripremu ovog deserta[10]<\/a>. <\/em>Naj\u010de\u0161\u0107e se jede u ramazansko vrijeme\nkada se gostima nosi kao poklon[11]<\/a>. Ovaj\nje desert prisutan u turskoj kuhinji jo\u0161 od osmanskog doba, a prvi puta ga je\nna osmanskom dvoru napravio Kastamonu Ali Usta 1489. godine. Iako je nekim\nna\u0161im studentima vizualno bio neprivla\u010dan, garantiramo vam da mu je okus\nizvrstan stoga-u slast! <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

S\u00fctla\u00e7 <\/strong>je jednostavan desert koji se pravi od ri\u017ee, vode, mlijeka i \u0161e\u0107era. Prvo se kuha, a onda se mo\u017ee jo\u0161 zape\u0107i u pe\u0107nici ili poslu\u017eiti kuhan uz dodatak cimeta na vrhu. Analogno etimologiji imena prethodnoga deserta, ime s\u00fctla\u00e7 potje\u010de od s\u00fctl\u00fc a\u015f (kao mlijeko)<\/em>\u0161to nije \u010dudno jer se za pripremu ovog deserta obi\u010dno koristi barem litra mlijeka.  <\/p>\n\n\n\n

Ovaj se desert kao dio sofre na osmanskom dvoru prvi puta spominje u djelima turskog narodnog pjesnika Kaygusuza Abdala iz 14. st. i to pod imenima s\u00fctl\u00fc a\u015f i s\u00fctl\u00fc pirin\u00e7 <\/strong>(ri\u017ea s mlijekom).[12]<\/a> Prema nekim izvorima, s\u00fctla\u00e7 potje\u010de iz srednje Azije, a u Tursku je do\u0161ao preko Puta svile.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Rije\u010d ke\u015fk\u00fcl<\/strong> dolazi iz perzijskog i zna\u010di posuda ili lonac[13]<\/a>. U osmansko doba, ke\u015fk\u00fclom se nazivala posebna torbica napravljena od drveta u obliku \u010damca koju bi dervi\u0161i mevlevije vezali oko struka. Kako bi pobijedili svoj ponos i ovozemaljske \u017eelje, bili su prisiljeni prositi, a ono \u0161to su isprosili stavljali bi u ovu torbicu[14]<\/a>. Novac i hranu koju bi skupili davali su imaretima (pu\u010dkim kuhinjama) koje su onda od toga spravljale desert za siroma\u0161ne i u \u010dast dervi\u0161ima nazvali su ga ke\u015fk\u00fcl.[15]<\/a> Sastojci za ke\u015fk\u00fcl osim mlijeka uklju\u010duju i \u0161e\u0107er, mljevene bademe, \u017eumanjak jajeta, vanilin \u0161e\u0107er te gustin. Svi se sastojci pomije\u0161aju u velikom loncu te se na srednjoj vatri kuhaju dok se smjesa ne zgusne. Kao i s\u00fctla\u00e7, desert je vrlo jednostavan za pripremu, nakon kuhanja ukra\u0161ava se tostiranim bademima, a najte\u017ei je dio zapravo \u010dekati da se ohladi. \ud83d\ude00 Zanimljiva se pri\u010da skriva iza podrijetla imena ovog deserta. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

Kazandibi <\/strong>ukusan je desert zanimljivoga imena u kojemu se skriva jedan neobi\u010dan sastojak. Ime mu u prijevodu zna\u010di dno kazana, a nadjenuto mu je zbog njegove zlatnosme\u0111e zape\u010dene povr\u0161ine. \u0160to se sastojaka ti\u010de, u kazandibiju nalazimo sastojke tipi\u010dne za jedan turski desert-mlijeko, \u0161e\u0107er, ri\u017ea ili ri\u017eino bra\u0161no, gustin te vanilin \u0161e\u0107er. Onaj jedan neo\u010dekivani sastojak jest, ni manje ni vi\u0161e nego bijelo pile\u0107e meso! Da, dobro ste pro\u010ditali, zvu\u010di nevjerojatno i kao \u0161ala, no \u017eiva je istina. <\/p>\n\n\n\n

Pile\u0107e se bijelo meso skuha te se onda uz pomo\u0107 vode i kuhinjske oklagije pretvori u mekanu, homogenu pastu koja se dodaje ostalim sastojcima. Iako zvu\u010di \u010dudno, pile\u0107e se meso nimalo ne osjeti, a sam desert je iznimno ukusan, nas je po okusu podsjetio na medenjake. <\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

U slu\u010daju da vam je sama pomisao pile\u0107eg bijelog mesa u desertu iznimno odbojna, mo\u017eete probati muhallebi kazandibi<\/strong>, varijantu ovog deserta bez pile\u0107eg mesa.<\/p>\n\n\n\n

K\u00fcnefe<\/strong> se pravi od dva sloja kaday\u0131fa (vrsta tijesta koje izgleda kao vrlo tanki, duguljasti rezanci) izme\u0111u kojih se stavi neki neslani sir te se to zape\u010de na tavi, a nakon \u0161to je gotovo zalije se \u0161erbetom i jede se toplo. Desert potje\u010de iz arapskih zemalja, prema nekim izvorima iz Jemena odakle su ga u Osmansko Carstvo donijeli vojnici.
<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

[1]<\/a> https:\/\/soturkish.com\/turkkahvaltisi\/<\/a>
[2]<\/a> Manja upravno-teritorijalna jedinica u Turskoj. Odgovara pojmu srez koji se koristio u vrijeme biv\u0161e Jugoslavije. U dana\u0161njoj Hrvatskoj nema svoj ekvivalent. (\u0110in\u0111i\u0107 rje\u010dnik)
[3]<\/a> http:\/\/www.hurriyet.com.tr\/kelebek\/hurriyet-pazar\/yaz-sofralarinin-kralicesi-menemen-36920645<\/a>
[4]<\/a> https:\/\/tr.wikipedia.org\/wiki\/Simit<\/a>
[5]<\/a> Ibid.
[6]<\/a> U prijevodu vrte\u0107i kebab\/kebab koji se vrti.
[7]<\/a> http:\/\/www.iskender.com.tr\/iskenderin-tarihi.html<\/a>
[8]<\/a> https:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Lahmacun<\/a>
[9]<\/a> https:\/\/www.timeturk.com\/tr\/2012\/09\/13\/5000-yillik-gecmis-lahmacun.html<\/a>
[10]<\/a> https:\/\/tr.wikipedia.org\/wiki\/G%C3%BClla%C3%A7<\/a>
[11]<\/a> http:\/\/www.milliyet.com.tr\/gullac-nedir–gullac-nerenin-meshur-tatlisi–gullacin-tarihcesi—-molatik-7990\/<\/a>
[12]<\/a> https:\/\/harbiyiyorum.com\/sutlac-nedir\/<\/a>
[13]<\/a> https:\/\/www.nisanyansozluk.com\/?k=ke%C5%9Fk%C3%BCl<\/a>
[14]<\/a> https:\/\/www.yenisafak.com\/gundem\/keskulu-fukara-2611773<\/a>
[15]<\/a> https:\/\/bisorubicevap.com\/bi-n\/ne-demektir\/keskul-ne-demektir-keskul-tatlisinin-hikayesi-nasildir<\/a>
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Gastronomsko putovanje Istanbulom (i epizodna uloga jetrica iz Edirnea) Jelena Jazvo Oko pono\u0107i 29. rujna 42 \u010dlana Kluba studenata turkologije vratilo se u Zagreb nakon uspje\u0161ne desetodnevne terenske nastave u Tursku. U 6 dana provedenih u Istanbulu i jednog dana u Edirneu obi\u0161li smo pala\u010de Topkap\u0131 i Dolmabah\u00e7e, d\u017eamije Selimiju, Sulejmaniju i Sultanahmet, muzeje Aje […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"parent":1255,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"spay_email":""},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/1260"}],"collection":[{"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1260"}],"version-history":[{"count":35,"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/1260\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1446,"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/1260\/revisions\/1446"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/1255"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/kst.ffzg.unizg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1260"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}